Mir – riječ ili parola koja se danas često upotrebljava. Čitav svijet bruji o miru. No, ako od povijesti išta možemo naučiti, onda nam je potpuno jasno da su se ljudi uvijek spremali na rat. Nakon ratnih strahota u našoj domovini mislili smo da nikad više neće biti rata. U zadnjih nekoliko mjeseci svjedoci smo da je mir opet ugrožen zbog silnika koji poručuju da će biti mira ako se pokoriš, a ne poslušaš li, napast ćemo te svim sredstvima. Nisu slučajno nastale parole da treba govoriti o miru, a spremati se kao da će sutra biti rat. Rat može uspostaviti mir, ali to je uvijek grobni mir, mir groblja. Svjedoci su tome nebrojene majke koje su ostale bez sinova, nebrojene obitelji koje su ostale bez očeva i muževa, nebrojena groblja kako kod nas tako i širom svijeta. Tako postupa ovaj svijet. „A vi niste od ovoga svijeta“, govori nam Isus. Njegov mir izgleda drukčije. Božji mir je pravi mir. To je punina, procvat života, svekolika sreća pojedinca i zajednice, uspješan i sretan život u odnosu prema sebi, svojoj okolini i prema Bogu. Ovakav mir je prvotno Božje djelo i može se postići jedino u povezanosti s Bogom. Svaki čovjek čezne za mirom: u obitelji, na radnom mjestu, u svim životnim situacijama. Većina nas čezne za mirom u samom sebi, u svojoj savjesti. Ipak, ovaj svijet ne prepoznaje onaj mir koji jedino Isus Krist može pružiti, mir njegove prisutnosti u našim životima. Nekako, kao da smo navikli i ne prepoznajemo mir koji zrači iz osoba ispunjenih Duhom Božjim. Mir Božji nije mir što ga svijet u svojim zamamnostima i prijevarama može dati. To nije mir kakvim ga svijet zamišlja. Ovaj mir temelji se jedino na osobi Isusa Krista, na živoj vjeri u njega, na nasljedovanju njegova djela ljubavi. 

Jednom su razgovarali čovjek koji se nedavno obratio i njegov prijatelj nevjernik: „Znam da si se ti obratio i povjerovao u Krista.“ „Da“, odgovori ovaj. „Pretpostavljam da o njemu sve znaš. Reci mi, u kojoj se zemlji rodio? Koliko je propovijedi održao? Koliko je godina imao kad je umro?“ Obraćenik se čudio i zbunjeno mucao: „A tko bi to sve znao? Puno me pitaš. Ne znam odgovora!“ Nevjernik se podrugljivo nasmijao rekavši: „Hm… kakav si ti kršćanin? To znanje koje ti pokazuješ nedostatno je za čovjeka koji se obratio i povjerovao u Krista.“  Obraćenik se osjetio posramljenim, no ipak je nastavio raspravu i to onako iskreno, ljudski: „Imaš pravo, prijatelju. Sram me je što tako malo znam o njemu, ali ja znam nešto drugo. Još prije dvije godine bio sam alkoholičar. Zapao sam u dugove. Bio sam loš čovjek. Moja se obitelj slomila. Supruga i djeca svake su noći strepili prije mog povratka kući iz seoske gostionice. Sad više ne pijem. Riješio sam sve dugove. Postao sam dobronamjeran prema ljudima. Sretna smo obitelj! Svake večeri djeca s radošću očekuju moj povratak kući. Sve je to za mene učinio Isus Krist. On je meni i mojoj obitelji donio i dao mir. Toliko znam o Kristu!“ Uistinu, ovaj čovjek nije puno znao o Kristu, ali mu se povjerio i Krist je znao sve o njemu.

I mi danas susrećemo Isusa na mnogim našim životnim putevima. On zna sve o meni i o tebi. U njemu možeš naći mir i podijeliti ga s drugima, napose s onima koji su ti najbliži, a najmanje im pažnje i ljubavi poklanjaš, jer ti nisu simpatični i idu ti na živce. U njemu možeš pronaći mir i dalje ga prosipati svojim životnim putevima. Takav mir ti ne može dati ovaj svijet. I dok nakon proteklog vremena epidemioloških mjera smijemo ponovo pružati mir jedni drugima, ovom gestom otvaramo se na vidljiv način svim srcem Kristovu Duhu. Ove dvije riječi: „Mir tebi!“ pozdrav su koji nas obvezuje, koji obećava, a znači:  spreman sam za tebe komu pružam mir nešto učiniti, spreman sam otkinuti nešto od svog života radi ovog mira. Sve je to govor Kristova križa i njegove ljubavi. To je njegov mir! U vremenima punim nemira mi kršćani pozvani smo i poslani da zaustavimo udaljenosti i podjele među ljudima. U ime nekog svog unutarnjeg mira ljudi podižu pregradne zidove jer ne žele čuti i vidjeti jedni druge. Je li uistinu mir nagrada za samoću, za izbjegavanje susjeda, prolaznika, poznanika? Mir i sigurnost iza zida, iza oklopa? To nije Kristov mir. On je blizina, otvorenost, iskreno zajedništvo. To je Kristov mir i dar: „Dajem vam mir, ali ne kao što svijet daje!“

Neka i današnja nedjeljna misa ne bude samo puko ispunjavanje „kršćanske dužnosti“, već neka bude ispunjena darom ljubavi ili barem ljudske prihvaćenosti. Tad će se  i u nas izliti tajna Boga prisutnoga. Gospodine, smiri naša srca! Samo je u tebi mir i sigurnost. Neka po našem kršćanskom primjeru svaki čovjek shvati da u tvojoj prisutnosti nema razloga za strah i nemir.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Vladimira Delića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.