13. svibnja proslavili smo Gospu Fatimsku. Nakon Gospina ukazanja, fatimska su djeca željela primiti Isusa u svetoj pričesti i provesti vrijeme s Njim u euharistijskom klanjanju. Kada je sveti Franjo išao u školu, bio je oduševljen jer je često mogao posjećivati ​​Isusa u svetoj Euharistiji. Rekao je: “Pred svetohraništem mnogo je lakše tražiti od Boga njegovu pomoć.” Sveti Franjo je volio “Skrivenog Isusa”, kako je nazivao našeg Gospodina, i prinosio je mnoge krunice, molitve i žrtve za obraćenje grješnika, piše Catholic Exchange.

Isusa u Presvetom Sakramentu često je posjećivala i sveta Jacinta. Molila je mnoge krunice i nudila pokore za siromašne grešnike, poput posta od hrane i vode. Iako je sveta Jacinta bolovala od raznih bolesti, nije se žalila. Kada je saznala da je konačno mogla primiti svoju Prvu pričest, rekla je: “Sada kada naš Gospodin dolazi, ništa nije važno.” U bolnici je sveta Jacinta bila oduševljena što je mogla posjetiti Isusa i gledala bi Ga u tabernakulu sve dok joj je bilo dopušteno.

Lucia de Jesus dos Santos bila je toliko uzbuđena što je primila svoju prvu pričest da nije mogla spavati. Nazvala ga je “velikim danom” i cijeloga je života bila posvećena našem euharistijskom Gospodinu i Blaženoj Majci. Njezino posljednje viđenje Presvetog Trojstva i Gospe dogodilo se dok je činila Svetu uru prije Presvetog Sakramenta. Kako prikladno, budući da su fatimske vizije počele tako da je anđeo vodio djecu u klanjanju pred Svetom hostijom i kaležom.

“Molim. Bliže sam Isusu i slušam Ga!”

Kad se Gospa ukazala djeci, zamolila ih je da se mole s njom: “O Presveto Trojstvo, klanjam ti se! Bože moj, Bože moj, ljubim Te u Presvetom Sakramentu!” Majka Marija nastavlja voditi vjernike na klanjanje svom euharistijskom Sinu diljem svijeta. U svojoj zadivljujućoj novoj knjizi Svijet marijanskih ukazanja, Wincenty Laszewski bilježi Gospine posjete i poruke od Fatime do danas.

Pobožnost Gospi i sveta euharistija isprepleteni su u životima svetaca. Razmotrimo primjer sv. Petra Juliana Eymarda. Kad je njegova majka bila trudna s njim, išla je na klanjanje u obližnju crkvu i posvetila ga Isusu u Presvetom Sakramentu. Nakon rođenja Petra Juliana dovela ga je na svakodnevno klanjanje i, kada je imao samo četiri godine, našao se kako moli tamo sam. Jednog dana, nakon što je posvuda tražila malog Petra Juliana, njegova polusestra ga je našla kako kleči na stolici iza oltara duboko u molitvi. Kada ga je upitala što radi, odgovorio je: “Molim. Bliže sam Isusu i slušam Ga!”

Sveti Petar Julijan započeo je svoj svećenički život u Marijinoj družbi. Naša Blažena Majka ga je približila svom euharistijskom Sinu. Zatim je Isus izgovorio ove riječi u njegovo srce: “Traži dopuštenje za osnivanje redovničkog društva neprestanog klanjanja Presvetom Sakramentu.” Gospa je rekla svetom Petru Julijanu: “Sva otajstva moga Sina imaju redovnički red ljudi da ih poštuju. Euharistija sama nema.” Uz poticaj pape Pija IX., Sveti Petar Julijan je 13. svibnja 1856. osnovao Kongregaciju Presvetog Sakramenta.

Titulu Gospe od Presvetog Sakramenta Mariji je prvi dao sveti Petar Julijan u svibnju 1868. Nekoliko godina kasnije opisao je kako bi trebao izgledati njezin kip: „Blažena Djevica drži Djetešce u naručju; a u jednoj ruci drži kalež, a u drugoj Hostiju.” Potaknuo je vjernike da prinose zaziv Mariji: “Gospo od Presvetog, moli za nas koji se tebi obraćamo!” 30. prosinca 1905. Sveti Pio X. dao je 300 dana oprosta vjernicima koji mole: “Gospe od Presvetog Sakramenta, moli za nas”.

“Zovi me ‘Šator Svevišnjega”, rekla je Gospa, a nakon nekog trenutka s njezinih usana su došle još nevjerojatnije riječi: “I ti si takav tabernakul.

Godine 1921. Sveta kongregacija obreda odobrila je “svečano obilježavanje Blažene Djevice” svake godine 13. svibnja, s namjerom odavanja počasti Mariji pod naslovom “Gospe od Presvetog Sakramenta”. Sveti Pio X. je to naglasio, rekavši: “Ovaj naslov, Gospa od Presvetog Sakramenta, možda je najznačajniji od svih.”

Jedno manje poznato ukazanje naše Blažene Majke, koje dodatno svjedoči o njezinoj ulozi u vođenju Isusove euharistije, dogodilo se u Ngomeu, koji se nalazi u regiji Zulu u Južnoj Africi, 1955. godine. Vidjelica, s. Reinolda May, benediktinska redovnica, prisjeća se da je “Na njezinim [Marijinim] grudima počivala velika hostija, okružena blistavom krunom koja je zračila životom. Bila je živa pokaznica. Marija je stajala na globusu.” U Svijetu marijanskih ukazanja, Laszewski dalje opisuje:

Majka Božja je rekla vidjelici: “Zovi me ‘Šator Svevišnjega’.” Nakon nekog trenutka s njezinih usana su došle još nevjerojatnije riječi: “I ti si takav tabernakul.” S. Reinolda je to shvatila kao da, kada primamo euharistiju, naša srca također postaju posude za Kristovu prisutnost. Mi sami postajemo pokaznice.

“Želim biti pozvana ovom titulom na slavu moga Sina”, nastavila je. „Željela bih da se priprema više takvih svetohraništa. Mislim na ljudska srca.” Zatim je objasnila: “Željela bih da oltare češće okružuju ljudi koji mole.”

Gospa se još nekoliko puta ukazala s. Reinoldi, ponovno potvrdivši svoje poslanje da vodi duše k Isusu u Presvetom oltarskom sakramentu. “Želim spasiti svijet kroz Hostiju, moj plod. Potpuno sam jedno s Hostijom kao što sam bila jedno s Isusom pod križem.” Blažena Majka je molila vjernike:

“Budite domaćini. Pripremite mi domaćine — domaćine koji mi se potpuno stave na raspolaganje. Samo plameno more vojske može otjerati mržnju bezbožnog svijeta i obuzdati ljutu ruku Očevu. Nemojte se umoriti. Nalazim utjehu u tome da vam se otkrijem. Nikada vas neću napustiti.”

Kao i u mnogim njezinim ukazanjima, Marija je zatražila da se izgradi svetište za Isusa da se klanja. Godine 1966. sagrađeno je svetište “Marija, tabernakul Svevišnjega”. Tijekom godina južnoafrički biskupi istraživali su i potom poticali na hodočašća u svetište.

Majka Marija traži da joj postanemo potpuno na raspolaganju, poput male djece. Ona želi da čeznemo za Isusovom stvarnom prisutnošću u Svetoj Euharistiji i da druge dovodimo u Njegov stan u euharistijskom klanjanju. Kad su se učenici prepirali tko je najveći, naš ih je Gospodin podsjetio: “Zaista vam kažem, ako se ne promijenite i ne postanete kao djeca, nikada nećete ući u kraljevstvo nebesko.” (Matej 18,3) Približimo se Presvetom Srcu Isusovu u Presvetom Sakramentu poput male djece i vodimo druge k klanjanju s ljubavlju prema njemu.