Đavao će doći prikriven kao veliki humanitarac; govorit će o miru, blagostanju i obilju ne kao sredstvima koja nas vode Bogu, već kao samim ciljevima, a pisat će knjige o novoj ideji Boga koja će pristajati načinu kako ljudi žive.

Poticat će vjeru u astrologiju, tako da se krivnja za grijehe prebaci s ljudske volje na zvijezde; protumačit će krivnju kroz psihologiju kao sputani eroticizam; činit će da se ljudi srame ako njihovi kolege kažu da oni nisu tako slobodoumni i liberalni; on će biti tako slobodouman da će izjednačiti toleranciju s ravnodušnošću prema ispravnom i pogrešnom, istini i zabludi.

Širit će laž da ljudi nikada neće biti bolji dok ne učine društvo boljim i tako će dati gorivo sebičnosti za sljedeću revoluciju; promicat će znanost, ali samo da bi oružane snage mogle koristiti jedno čudo znanosti za uništenje drugih.

Omogućit će više razvoda pod krinkom da je drugi partner “neophodan”; uvećat će ljubav prema ljubavi, a umanjiti ljubav prema osobi; pozivat će se na religiju da bi religiju uništio; čak će govoriti o Kristu da je bio najveći čovjek koji je ikada živio.

Reći će da je Njegova misija bila osloboditi ljude od služenja praznovjerju i od fašizma – kojega, međutim, nikada neće definirati; govorit će ljudima s kim se smiju i ne smiju ženiti i razvoditi te tko smije rađati djecu, a tko ne smije.

Đavao ne želi da se navještaju nepromjenjiva načela s uzvišenih visina Crkve, nego će htjeti masovnu organizaciju kroz propagandu u kojoj običan čovjek slijedi uobičajene osobine običnoga puka.

Mišljenja, ne istine; komentatore, ne učitelje; ankete, ne načela; narav, ne milost – za tu zlatnu telad ljudi će se otrgnuti od svoga Krista.

Usred sve te njegove prividne ljubavi prema čovječanstvu i njegovog slatkog govora o slobodi i jednakosti, đavao će čuvati jednu veliku tajnu koju nikome neće odati: on neće vjerovati u Boga.

Budući da će njegova religija biti bratstvo bez Božjeg očinstva, zavarat će čak i odabrane.

(F. Sheen, “Komunizam i savjest Zapada”, 1948.)