“Jona je bježao od svoga poziva, ali Bog ga je vraćao na pravi put. Vraćao ga je jer je njegov poziv bio pomoć Ninivljanima. Bez Jone taj bi grad završio u propasti, ali po Božjem poslanju Jone, Ninivljani su spašeni. Koliko puta zapravo mi bježimo od svoga poziva samo zato jer se ne osjećamo ugodno, jer “nije to za nas”. Bježimo zapravo iz straha od neuspjeha. “Što će selo (drugi) reći” je najčešće retoričko pitanje, a znamo kako je važno što Bog govori. Šalje nas drugima kako bismo navijestili Njegovu poruku spasenja, ne sebe, nego Njega. Zašto smo onda sebični i više mislimo na sebe, a manje na Boga? Zašto bježimo od svoga poziva, a time zapravo možemo napraviti više štete, baš kao Jona onim mornarima. Bog će naći načina (riba je uvijek opcija) da nas dovede našim Ninivljanima, ali mi moramo pristati. Prestanimo bježati od vlastitog poslanja kao kršćani, vratimo se sakramentima i u njima nađimo snagu za odaziv i život u pozivu. Možda te umor svladava, ali dođi Kristu, dopusti da te On odmori i pokaže ti put dalje. Možda je Bog tebi namijenjenio ulogu kao Joni, ali možda ti je namijenio ulogu samo da slušaš. Nije važno koja je uloga, važno je da vjeruješ Bogu kako On zna najbolji put za tebe i kako na tome putu možeš postići svetost. Vjeruj, odvaži se i hrabro hodaj za Kristom!”