Čovjek treba otvoriti oči i promatrati svijet u svjetlu Božje riječi, gledati ljepotu, radost koja nas okružuje. Čovjekove su oči suncolike, prema suncu izbaždarene! Kako je strašno kad čovjek stareći postupno osljepljuje, tone u mrak i noć. Ali ne samo fizički, nego je i duhovno i duševno moguće da čovjekova cjelokupna zbilja potone u mrak, u tamu, u pohlepu, zavist, škrtost. Svaka Isusova riječ savršeno pogađa u sredinu, u srce, donosi Međugorje-info.

Novac je lažna vrijednost, i stoga treba premisliti odnos prema novcu.

Jedno je jasno: Za njega je novac idol, lažno božanstvo, on je samo palijativ istinske vrijednosti, lažno pokriće. Bog ili Mamona – to je alternativa, a vidimo kako novac često nadomješta Boga u čovjekovu životu. Pa vidimo to svakoga dana, u bankovnim transakcijama, u propastima toliko moćnih kompanija i banaka. Novac je lažna vrijednost, i stoga treba premisliti odnos prema novcu. Danas se sve više utječu ljudi zlatu kao vrijednosti.

Zamislimo sljedeće: Kad se današnji arheolozi daju na iskapanja starih ruševina, od prije dvije ili tri tisuće godina, zacijelo će naići na ostatke starih bogomolja, hramova, palača, svetišta, kazališta, zabavišta pa i grobalja. Što će za kojih tri tisuće godina arheolozi iskapati na ruševinama današnjih velikih gradova, suvremenih megalopolisa. Zacijelo ne katedrale, ne koncertne dvorane, nego stokatne staklene banke, osiguravajuće kuće, komplekse koji svjedoče o moći novca. Zaključit će kako smo bili poklonici novca. Ljudi se trude postati besmrtnima u ovome ili onom športu, u glumi, kazalištu, utiskuju svoje stopalo u Hollywoodu. Bog u koga današnji čovjek vjeruje prebiva, stanuje u bankama, novčarskim ustanovama, osiguravajućim društvima. Gdje se nekoć toliko vremena posvećivalo zabavi, plesu, glazbi, čitanju, pisanju, učenju, danas se sve stavilo u službu osiguranja budućnosti. Što više novca, što više utjecaja, što više bogatstva. I čovjek misli da je s time dobio budućnost.

Što više reklame, veleplakata, koje nude proizvode, što više lijepih žena koje se nude na vozilima, što više vozila – koja onečišćuju zrak! Ovaj nevidljivi bog ima bezbroj lica, svako od njih ima magičnu moć, privlači, osvaja obliku vrijednosnih papira, akcija, zlatnih šipaka, dijamanata, nekretnina. I gdje se god pojavi lice ovoga boga – Mamone – smješka se ljudima koji mu se predaju bez zadrške. I taj bog pretvara sve živo u mrtvo, svijet i čovjeka obezdušuje. Vidjeli smo što se dogodilo s američkim novčarskim ponosom, njujorškim Blizancima. Mark Twain je davno napisao credo današnjega prosječnoga Amerikanca: “Što je cilj ljudskoga života? Biti bogat. Kako? Nečasno, ako se može; časno, ako se mora. I tko je jedini i pravi bog? Novac je bog. Zlato, dolar i akcije – otac, sin i njihov duh”. “Time is money”, ili pak “money for honey” – novac određuje. Za novac se može kupiti, pa misle čak i ljubav. Ljudi prodaju dušu za novac, žene svoje tijelo za novac, a drugi se svi klanjaju novcu. Nogometaši svoje noge za novac. Jednostavno, novac je gospodar svijeta. Isus poziva na slobodno služenje. Biti u službi sile koja nikome ne služi, a to je Bog. Svi drugi nekome su podvrgnuti i čovjek postaje sluga sluge i slugu.

Isus veli, brinite se jedino oko toga da Bogu služite, da Bog u vama ima prevlast, da on bude gospodar vaših života.

Naprotiv, Isus veli, brinite se jedino oko toga da Bogu služite, da Bog u vama ima prevlast, da on bude gospodar vaših života. Možda su ovo od svih Isusovih riječi u Novome zavjetu najpoetičnije, krajnje lirske, koje diraju čovjekove strune i dušu. Novac nije i ne može biti sredstvo kojim se mogu pribaviti ili kupiti vrijednosti ovoga svijeta. Njime se mogu kupiti roba i stvari, ali ne nikakva trajna vrijednost. Novac nam treba kako bismo prividno umirili svoje osobne strahove koji počivaju duboko u svakome čovjeku. Nema toga novca kojim bismo mogli kupiti lijek protiv smrti. A smrt je jedina istinska ugroza našega života.

Isus veli: Ne brinite se, nego pogledajte! Otvorite oči! Raditi se mora otkako je čovjek istjeran iz prvobitnoga stanja, ali treba djelovati otvorenih očiju, primajući sve iz Božje ruke, otvoren prema Gospodinu. Treba imati otvorene oči za Božju ljubav prema svemu stvorenju. Bog ljubi sve što je stvorio i to uzdržava. Brigama se kvaliteta života samo pogoršava, to nam govori medicina na svakom koraku. Brige me čupaju iz sadašnjega trenutka i odgovornosti te me prebacuju u neko nestvarno sutra koje me opterećuje. Svaki dan ima dovoljno svojih križeva. Brinite se samo za to da u vama Bog vlada, da on ima zadnju riječ. Naučite se od ptica i ljiljana.

Naučite se ljubiti i vjerovati, imati povjerenja, a povjerenje je za Isusa škola ljubavi.

Naučite se ljubiti i vjerovati, imati povjerenja, a povjerenje je za Isusa škola ljubavi. Za zaljubljenike nema ništa intenzivnije od sadašnjega trenutka. Za njega daju vječnost. U njemu sanjaju, kuju planove, kunu na vječnu vjernost. Cjelokupna ljepota svijeta sažima se u blaženom osjećaju ljubavi. Naš bi život mogao biti tako bogat, i bio bi nešto posve drugo i bez bogatstva novca. Iskusio je to Franjo u svojemu životu. Išao svijetom bezbrižno, a ničim nije za život oskudijevao. Živio kao ptica, kao ševa, pjevao Gospodinu svakom žilicom svoga bića i do kraja bio slobodan. Sloboda kao ljuljani poljski koji mogu postidjeti i kraljevske odore, ili pak slobodan kao vrabac koji nam pokazuje kako se živi.

Fra Tomislav Pervan/ Privatna arhiva

Dr. sc. fra Tomislav Pervan obnašao je značajne dužnosti u Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji. Bio je međugorski župnik, potom i Provincijal. Najpoznatiji je po svom plodnom pisanju u mnogobrojnim katoličkim časopisima. Autor je desetak knjiga teoloških promišljanja te promišljanja na nedjeljna i svagdanja misna čitanja. Živi i radi u Međugorju kao duhovnik časnih sestara franjevki, a široj vjerničkoj javnosti poznat je kao ustrajan i cijenjen ispovjednik.