Budi dio naše mreže

Fra Stjepan Brčina: Ljudi današnjice su se zaboravili radovati jer su zaboravili moliti

Došašće je vrijeme radosna iščekivanja Božića. Ove godine, zbog aktualne pandemije u mnogome će se razlikovati od prijašnjih godina. O tome je govorio fra Stjepan Brčina, franjevac konventualac Hrvatske provincije Sv. Jeronima, sa sjedištem u Zagrebu.

/ mp

Fra Stjepan je rođen 14. veljače 1981. u Drijenči, kod Tuzle, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Najmlađi je od devetero djece svojih roditelja. Nakon završene osnove i srednje škole otišao je u Pulu gdje je kao aktivni vjernik laik upoznao franjevce konventualce te je 2006. ušao u samostan. Novicijat je započeo 2007. na Cresu, a prve zavjete položio je 2008. Filozofsko-teološki studij započeo je na KBF-u u Zagrebu, a dovršio u Rimu. Doživotne zavjete položio je 4. listopada 2011. Za đakona je zaređen u zagrebačkoj katedrali 2014., a sveti red prezbiterata podijelio mu je sam papa Franjo u bazilici Sv. Petra 26. travnja 2015. Trenutno obavlja niz službi u svojoj provinciji: definitor i egzator provincije, magister bogoslova, voditelj Provincijskog centra za duhovna zvanja. U glavnom gradu Hrvatske djeluje na Duhu Svetomu u crkvi Sv. Antuna te je pokretač ulične evangelizacije. Poznat je po radu s mladima i studentima te je i te kako prisutan na društvenim mrežama koje koristi kao sredstvo evangelizacije. Samo na Instagramu ga prati više od 16.000 osoba.

Za Katolički tjednik fra Stjepan je govorio o smislu adventa, pripravi za Božić u trenutcima pandemije koronavirusa, teškoćama i izazovima u ovogodišnjem došašću, duhovnim potrebama vjernika u aktualnom trenutku…

Poštovani fra Stjepane, ulazimo u još jedno vrijeme adventa, odnosno došašća. Izvorno su „adventom“ upravitelji rimskih pokrajina označavali iščekivanje imperatora. Jesu li vjernici današnjice svjesni što kroz došašće iščekuju?

Advent je posebno liturgijsko vrijeme za vjernike. Kroz vrijeme adventa Crkva vjernike usmjerava ka prosudbi vlastita života i djelovanja u svjetlu Božjega nauma s čovjekom. Riječ „advent“ dolazi iz latinskog jezika „adventus“ što znači dolazak, odnosno došašće. Došašće ima dvostruko usmjerenje: to je priprava za Božić koja je istodobno i priprava za drugi Kristov dolazak. Nažalost, imam dojam da nisu svi vjernici svjesni što kroz došašće iščekuju. Isus nas u evanđelju upozorava da smo u ovome svijetu, ali da nismo od njega, drugim riječima da se ne suobličujemo ovome svijetu. Međutim, pod velikim medijskim pritiskom mnogi vjernici su se prepustili medijskoj manipulaciji otvorivši se duhu ovoga vremena gubeći iz vida smisao i bit došašća. Umjesto ozbiljne duhovne priprave, advent je danas postao vrijeme divlje kupnje, a Božić vrijeme prejedanja da počinjemo graničiti s pristojnim i kulturnim ponašanjem. Poznata je ona Goebbelsova rečenica: „Laži, laži i samo laži i na kraju će laž postati istinom.“ To je osnovna metoda djelovanja medija i njihovih trgovačkih zaštitnika. Da bismo se što bolje pripremili kroz došašće te oduprli duhu ovoga vremena, za pokoru izaberimo šutnju. Neka moja pokora i priprema kroz ovo došašće bude šutnja i vrijeme kada neću slušati što drugi govore, nego ću uši i srce usmjeriti na Riječ Božju. „Obratite se, ne bojte se! Evo Boga vašega… da vas spasi!“ (Iz 35,4). Poziv obraćenja vrijedi za sva vremena. Ukoliko vjernik radi na svome obraćenju, onda možemo reći da je netko shvatio bit došašća.

Ima li mjesta za Boga u adventu zapadne civilizacije?

Sjećam se da sam negdje pročitao kako u nekim šoping centrima prodavače upozoravaju da kupcima kod čestitanja ne govore: „Sretan Božić“, nego: „Sretni blagdani“ kako ne bismo povrijedili druge. Sve više škola izbjegava božićne sadržaje, jaslice kao simbol Božića više nisu prikladne za škole i javne ustanove, umjesto da se pjeva Tiha noć, na sve strane odzvanjaju riječi pjesme Zvončići. Na televizijama se sve više puštaju tzv. prigodni filmovi, uglavnom o Djedu Božićnjaku i tako malo-pomalo Božić postaje praznik (nešto prazno), a sve manje blagdan. Prošle smo godine bili svjedoci zagrebačkog adventa na kojem je Orašar postao glavna figura i simbol došašća. Za one koji ne znaju, u Njemačkoj tradiciji figura orašara je simbol sreće koji tjera zle duhove. Takav Božić bez Boga, bez Isusa u jaslicama, nije Božić. Današnji čovjek je Isusa potisnuo iz svojih stanova, radnih mjesta, metropola i javnih trgova. Sve ovo nam govori kako se povijest ponavlja. Za Svetu Obitelj prije dvije tisuće godina nije bilo mjesta za prenoćiti, a i danas nema mjesta za njih. Postali smo čudaci koji obilježavaju, pripremaju se i slave nečiji rođendan, bez slavljenika.

Zbog aktualne pandemije koronavirusa koja je obilježila 2020., i sam će se advent bitno razlikovati od prijašnjih. Kako se najbolje pripraviti za njega u ovakvoj situaciji?

Živimo u vremenu blagostanja, imamo sve, ali nemamo vremena. Današnji čovjek samo juri, nema vremena za Boga, za sebe, za obitelj…, a život prolazi. Ova situacija s koronom nas je naučila da nađemo vremena, nažalost, prisilno nas je natjerala da se zaustavimo, da ne jurimo, i odjednom imamo vremena napretek. Sad kada imamo vremena, iskoristimo ga kvalitetno, a to znači povucimo se u molitvu. Za mene je najbolja priprema vrijeme odvojeno za molitvu. Čovjek koji zna moliti, on zna razgovarati s Bogom. Kroz molitvu mi ulazimo u zajedništvo s Bogom koji je ljubav. Ako sam u zajedništvu s Bogom koji je ljubav, onda ću i davati plodove ljubavi.

Svjedoci smo da se potrošački duh u vrijeme adventa sa Zapada sve više proširio i na naše krajeve. U većini europskih gradova ove godine će izostati blještavila “Holiday marketa”. Može li to dovesti do duhovne obnove našega društva i stavljanja naglaska na ono bitno?

Zasigurno da može pridonijeti isticanju onog bitnog, međutim ne očekujem ništa revolucionarno. Možda će ove godine izostati masovni odlazak u trgovine, ali primjećujemo sve veći marketing na internetu i poticaj na online šoping što znači da smo opet na istom. Do duhovne obnove našeg društva neće doći samo zbog toga što smo uvjetovani situacijom. Do duhovne obnove društva i pojedinca će doći onda kada dođe do promjene srca i mentaliteta. „Gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce“ (Mt 6,21).

Mnogi će kazati da su se ljudi današnjice zaboravili radovati. Slažete li se s time? Što u tom kontekstu možemo učiti u adventskom hodu?

Ljudi današnjice su se zaboravili radovati jer su zaboravili moliti. Jednostavno, kršćanin koji moli, osjeća radost jer „Kraljevstvo se Božje ne sastoji u jelu i piću, nego u pravednosti, miru i radosti po Duhu Svetom“ (Rim 14,17). Ponekad je potrebno iskakati iz svojih okvira ustaljena ponašanja, otvoriti srce Bogu i tako ćemo moći ostvariti ono što kaže sveti Pavao: „Radujte se uvijek u Gospodinu, ponavljam, radujte se“ (Fil 4,4). Drugi način da budemo radosni je da iskusimo darivanje i činjenje dobrih djela jer iza dobrih djela nužno slijedi radost.

Posebna odlika adventskog hoda među Hrvatima-katolicima su mise zornice koje odgovaraju pozivu „na budnost“. Očekujete li da će i u vremenu pandemije biti posjećene kao prijašnjih godina ili će i one biti „prebačene“ online? Što će to značiti za duhovno stanje vjernika?

Teško je prognozirati što će i kako će biti kad se situacija mijenja iz dana u dan. Sigurno neće biti kao prošle godine, mnoge župe će tražiti alternativu s obzirom na sve strože mjere. Ljubav je domišljata pa vjerujem da će se pronaći rješenje da putem prijenosa online ostanu s onima koji neće moći biti fizički prisutni u crkvama. Zasigurno je da ovo nije najbolje rješenje i da će se ovo sve dosta odraziti na duhovno stanje vjernika jer koliko god se mi trudili online, činjenica je da primjenu i konzumaciju sakramenata ne može ništa nadomjestiti. Ostaje nam da budemo još malo strpljivi u nadi da će se pronaći cjepivo i da će se sve ovo ubrzo završiti.

„Advent je pravo vrijeme da prihvatimo Isusov dolazak koji dolazi kao glasnik mira da nam pokaže Božje putove“, kazao je papa Franjo tijekom Angelusa 1. prosinca 2019. Koji su to na osobit način Božji putovi u ovom svijetu nemira?

Mnogi su putovi koji vode u zajedništvo s Bogom. Najsigurniji put je put sakramenata i molitve. Međutim, današnji čovjek bi htio doći do Boga, a istodobno je upao u duhovnu lijenost i ne čini ništa. U poslanici sv. Jakov kaže: „Približite se k Bogu, pa će se i on približiti k vama!“ Ukoliko je čovjek pasivan, u duhovnosti neće pronaći niti jedan put koji će ga dovesti do Boga. Mnogi prerano odustaju, napuštaju sakramentalni život, a u Dnevniku sestre Faustine piše da je Isus rekao: „Ja ne nagrađujem dobar ishod, nego strpljenje i trud koji se za me poduzima.“

U Zagrebu, u župi Duha Svetoga gdje djelujete posebno ste poznati po radu sa studentima i mladima. Kako se oni pripravljaju za advent i imate li pripravljen neki poseban program za ovogodišnje došašće zbog specifične situacije u kojoj se nalazimo?

Kroz akademsku godinu naše susrete sa studentima dijelimo u nekoliko tematskih ciklusa. Uvijek nastojimo pratiti liturgijsku godinu pa tako i došašće zauzima svoje posebno mjesto. Kroz došašće uz redoviti program, a to su misa i klanjanje, kroz propovijed i kateheze pripremamo mlade za Božić. Kroz ovo vrijeme potičemo studente na dobra djela, a posebno na konkretan angažman, a to je volontiranje u pučkoj kuhinji za potrebite koja djeluje u našoj župi.

U vremenu došašća u brojnim župama se organiziraju različite humanitarne akcije kako bi se pomoglo potrebitima. S obzirom na pandemiju, osim materijalnoga, što je vjernicima još potrebno?

Složio bih se s riječima Majke Terezije: „Više je gladi u svijetu za ljubavlju i poštovanjem, nego za kruhom“, eto, to je ljudima potrebno. Osobno mislim da je gora ona duhovna bijeda i neimaština nego materijalna. Trebamo naučiti dati ljudima kruh svagdanji, ali i onaj duhovni. Nije dovoljno ljudima samo pomagati materijalno bez suosjećanja, empatije i ljubavi. Nažalost, mnogi pomažu, organiziraju različite akcije, ali kako bi oni dobili neku satisfakciju ili bili pohvaljeni za to što čine. Zato kad pomažemo, dobro je pitati se s kojim motivom to radimo, jer djela milosrđa mora pratiti ljubav. Ne trebamo se stidjeti ljudima nuditi Boga, nastojati dovesti ih do iskustva Boga, ako si čovjeku dao Boga, dao si mu sve što treba. Bog se uvijek zauzima za sirotu i udovicu.

Za Vas se može reći da ste svestrani. Osim što ste odgojitelj u formaciji budućih redovnika i svećenika, radite sa studentima, ali i vodite radioemisiju na HKR-u te ste aktivni na društvenim mrežama. Kako se ispravno služiti sredstvima društvenog priopćavanja kako bismo poslali evanđeosku poruku u ovom adventu?

Nekada su se misionari slali na neki drugi kontinent da evangeliziraju, danas je internet, možemo reći, novi kontinent kojeg treba evangelizirati. Zato smatram da su internet i društvene mreže područje koje ne bismo smjeli ignorirati. Nekada je bilo dovoljno znati gdje mladi izlaze, gdje se okupljaju da bismo došli do njih, danas je to drugačije, danas treba znati koju društvenu mrežu koriste, što je hit, jer tamo su svi. Mladi po internetu traže duhovne sadržaje, traže odgovore, i zato je važno biti na internetu, biti dostupan, a još je važnije što sijemo, to jest što objavljujemo, koji sadržaj. Iskustvo mi govori da mladi traže kvalitetan, zdrav i duhovan sadržaj. Volio bih još istaknuti kako treba voditi računa da nam internet pomaže da dođemo do što više ljudi, ali ne bismo smjeli ljude, kad ih dobijemo, zadržavati samo na internetu, već ih dovesti u Crkvu i otkriti im sakramente.

Što za Vas osobno predstavlja vrijeme došašća te kako se Vi pripremate za Božić?

Za mene vrijeme došašća predstavlja vrijeme milosno, nekako osjetim da u vremenu došašća kao da sve krene nabolje, kao da ljudi postanu bolji, osjetljiviji, pažljiviji. Osobno, kao i svi drugi, idem na zornice i nastojim kroz to vrijeme više moliti. Kroz molitvu se nastojim što više približiti i otvoriti Bogu kako bi se Isus mogao roditi i u mome srcu. Sv. Franjo je naglašavao kako redovnik treba iznad svega čeznuti za milošću molitve. Bio je uvjeren da bez nje nitko ne može napredovati u službi Božjoj. Na početku navještaja iz Knjige proroka Joela piše: „Sada govori Gospodin. Vratite se k meni svim srcem svojim, posteći, plačući i kukajući. Razderite srca, a ne halje svoje.“

Ključne riječi:
fra Stjepan Brčina

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja