‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radiopostaju Mir Međugorje pripremio je fra Stipan Klarić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije i gvardijan samostana sv. Jeronima u Slanom.

“Božićna pšenica je u ovo vrijeme zime u vrijeme prirodnoga mrtvila simbol novoga života i njegove obnove, simbol plodnosti… svojim zelenim izgledom daje nadu usred zimskoga mrtvila, snijega, leda… da će doći novo vrijeme, vrijeme plodnosti. I u tradiciji je i kao blagoslov ljetine, a ujedno je i ukras naših domova i naših crkava. Običaj je da se sije na blagdan svetu Luciju, negdje i na svetkovinu Bezgrješnog Začeća, a negdje i na svetu Barbaru”, kazao je fra Stipan Klarić, koji je kazao kako božićno drvce korijene vuče iz Njemačke.

Običaj je da se sije na blagdan svetu Luciju, negdje i na svetkovinu Bezgrješnog Začeća, a negdje i na svetu Barbaru.

“Njegovo korištenje uz Božić pratimo već od 16. stoljeća gdje se u ljetopisu bremenskog ceha iz 1570. godine navodi kako je mala jela ukrašena jabukama, orasima, datuljama i ostalim voćem o Božiću. Početkom 19. stoljeća običaj je postao popularan među plemstvom i proširio se europskim dvorovima, čak i do Rusije. I kod nas se oko 1850. godine počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca na što su utjecali upravo ta njemačka tradicija i tadašnji prostorno politički odnosi. Čak i prije širenja običaja kićenja božićnog drvca, kršćanski su domovi na Badnjak bili ukrašavani cvijećem, lovorikama, plodovima i ostalim zimzelenim biljem, za što su uglavnom bila zadužena djeca koja su bila i nagrađena tim plodovima. U kuću se unosio i ložio badnjak koji bi cijelu noć gorio na ognjištu. U početku su se uglavnom kitila bjelogorična stabla, a kasnije čestim pošumljavanjem koriste se crnogorična stabla, koja kao i pšenica simboliziraju, unatoč ovome mrtvilu, zelenilo, život, nadu… novoga života”, kazao je fra Stipan Klarić, koji je na početku današnje emisije govorio o jaslicama.

Čak i prije širenja običaja kićenja božićnog drvca, kršćanski su domovi na Badnjak bili ukrašavani cvijećem, lovorikama, plodovima i ostalim zimzelenim biljem, za što su uglavnom bila zadužena djeca koja su bila i nagrađena tim plodovima.

“Jaslice vežemo uz sv. Franju Asiškog, koji je pred Božić 1223. godine posjetio Greccio i svoga prijatelja Ivana”, kazao je fra Stipan Klarić koji je opisao postavljanje tih prvih jaslica poslušajte prema tekstu koji nam je ostavio Franjin životopisac Toma Čelanski.