Slušatelja Radiopostaje Mir Međugorje zanimale su Isusove riječi iz Biblije pa se javio u rubriku Pitajte svećenika Radiopostaje Mir Međugorje sa svojim pitanjem: ”Što znače Isusove riječi: Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi”, a odgovor mu je dao fra Renato Galić, svećenik Hercegovačke franjevačke provincije koji je trenutno na službi u Zagrebu kao pomoćni odgojitelj bogoslova. Odgovor prenosimo u nastavku.

”Ovaj redak iz desetog poglavlja Matejeva evanđelja (Mt 10,16) se nalazi samo u njegovu evanđelju. On je dio Isusova govora, njegova upozorenja učenicima kako ih čekaju progonstva. To je svakako važno spomenuti kako bismo što bolje razumjeli ovu rečenicu. Vidimo kako započinje taj dio: Evo, ja vas šaljem kao ovce među vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi. Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati…”, kazao je fra Renato, naglašavajući da ”iznenađuje činjenica kako nas Isus poziva da usvojimo karakteristike zmije, životinje koje se više-manje bojimo; od koje bježimo i koja u nama pobuđuje strah”.  Fra Renato donosi negativno i pozitivno biblijsko značenje o zmiji.

”Opće je poznato kako zmija u Bibliji ima pretežito negativno značenje. U prvoj knjizi Svetoga pisma ona je svojom lukavošću navela ljude na grijeh dok se u zadnjoj knjizi, u Otkrivenju, đavla naziva starom zmijom. Isus će pismoznancima i farizejima, upozoravajući ih na njihov stil života, reći: Zmije! Leglo gujinje!

Pored ovog izrazito negativnog značenja, potrebno je spomenuti treće poglavlje Ivanova evanđelja, razgovor između Isusa i Nikodema, u kojem Isus sebe, svoju skoru smrt na križu, uspoređuje s uzdignućem zmije u pustinji. Kao što je pogled na zmiju tada spasio Izraelce, tako će svaki koji s vjerom bude gledao u Isusa, biti spašen.

Svaki kršćanin bi redovito trebao svlačiti sa sebe staroga čovjeka, loša djela kako bi postao što sličniji Kristu, novom čovjeku.

Na temelju ovoga zadnjeg teksta, ali i dijela rečenice: budite mudri kao zmije, opažamo kako njezino značenje nije u potpunosti jednoznačno te kako postoje određene zmijine karakteristike koje možemo usvojiti iako to na prvu zvuči dosta neobično. Isus nam govori kako u sebi trebamo biti poput zmija i goluba. Ne bih se previše zadržavao na simbolici goluba. Ona nam je više-manje poznata. Simbolizira jednostavnost, bezazlenost, dobrotu; ne uzvraćanje zlim na zlo i tako dalje. Ovo nam je više-manje razumljivo. Međutim, koje su tu zmijine karakteristike koje možemo usvojiti? Ovdje bih se želio zadržati na tumačenju ovog teksta kojeg nam daje sveti Augustin. On upozorava kako zmija ima obilježja koja nisu nimalo pozitivna, dok s druge strane posjeduje kvalitete koje kršćani itekako mogu usvojiti. Jedna od njih je njezino svojstvo odbacivanja stare kože, odnosno presvlačenja. Kada primijete da im je koža postala stara, da im se teže kretati ili da im je postala „tijesna“ te im onemogućuje daljnji rast, one ju odbacuju te si stvaraju novu. Sveti Augustin tu povlači paralelu s Poslanicom Kološanima u kojoj piše: jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima i obukoste novoga. (Kol 3, 9-10).  On potiče kršćane da se u ovom ugledaju na zmiju, odnosno da ne umru od oronulosti, zapuštenosti, neurednosti. Mogli bismo reći da ne dozvolimo da se na nama nakupe natruhe grijeha, loših djela; da se ne zapustimo u duhovnom smislu i da nam srce oteža zbog težine grijeha. Znamo kako nam grijeh onemogućuje duhovni rast baš kao što stara koža ne dopušta mladoj zmiji rast i napredak te ju često odbacuje u ranom periodu svog života kako bi se razvila. Svaki kršćanin bi redovito trebao svlačiti sa sebe staroga čovjeka, loša djela kako bi postao što sličniji Kristu, novom čovjeku”, kazao je fra Renato, ističući za kraj i sv. Augustina,.

”Po Augustinu, zmija također pokazuje svoju mudrost u trenutku opasnosti jer pošto poto nastoji sačuvati glavu, najvrjedniji dio svoga tijela, a izlaže ostatak tijela. Ovo može biti poticaj svima nama da u svom kršćanskog životu nastojimo sačuvati ono najvažnije, vjeru u Boga, Krista, a da budemo spremni žrtvovati prolazno, čak i svoj zemaljski život ako se nađemo u progonstvu na što aludira cijeli kontekst ovog teksta”, zaključio je fra Renato Galić.