Kad nešto nije onako kako želimo onda često forsiramo. Kad nešto ne ide po planu ili nije na vrijeme onda opet forsiramo, požurujemo. Forsiranje je znak da nešto ne ide prirodnim tijekom, da ne ide onako kako bi trebalo i kako je predviđeno.
⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀  ⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀⠀ ⠀⠀⠀
Kad netko pretjerano reagira reći ćemo da su te reakcije isforsirane, kad je nečija emocija neuvjerljiva kažemo da je isforsirana. Pretjerano naglašavanje da smo uvijek dobro, glumljenje osmijeha, raspoloženosti, tuge, opterećenosti… Privlačenje pažnje? Ne znam, može biti. Teško to možemo objasniti, a tako lako to znamo prepoznati.

Forsiranje je znak da to nešto što želimo “isforsirati” nemamo prirodno u sebi.

O čemu se radi kada ljudi forsiraju nešto? Forsiranje je znak da to nešto što želimo “isforsirati” nemamo prirodno u sebi. Jer da imamo ne bi bilo potrebe to naglašavati i toliko se truditi da to iziđe na vidjelo. Forsiranje je znak neslaganja naše nutrine i vanjštine; želimo se izvana prikazati onakvim kakvi očito nismo iznutra. I to je često tako lako vidljivo.

Forsiranje je znak neslaganja naše nutrine i vanjštine; želimo se izvana prikazati onakvim kakvi očito nismo iznutra.

Farizeji su forsirali zakon i njegovo provođenje, a nisu ga imali upisanog u svoje srce. Ali su se izvana željeli prikazati kao savršeni izvršitelji zakona. Zato kada ljudi nešto forsiraju budite oprezni, ne nasjedajte tako lako. Molite Duha Svetoga za mudrost, za prosuđivanje, da znate prepoznati zamke zloga.

Svjedoči se životom, a ne informacijama.

Ne moraš napadno mahati naokolo krunicom i stranicama Biblije, Božja Riječ u tebi će progovoriti u tvom životu i tvojim djelima. Svjedoči se životom, a ne informacijama. Ako je Krist prisutan u tebi to će se itekako vidjeti i osjetiti, bez nepotrebnog forsiranja.