"Olakšaj si život. I sebi i drugima. Rješavaj stvar po stvar. Ne odgađaj, nego odmah. Sitnicu po sitnicu. Ispovijedi se. Oprosti. Zaplači. Radi. Pospremi. Pusti. Presijeci. Uči. Vrati. Smiji se. Zagrli. Pomoli se. Voli. Vjeruj. Bori se. Živi", piše fra Marin Karačić na svome Facebook profilu u tekstu "Sitnice koje postanu gromade". Tekst donosimo u cijelosti.
Sitnice su zanimljiva stvar. Sitnice nas znaju dotući, ali sitnice nas znaju i obradovati. Po sitnicama vidimo jesmo li nekome bitni i je li netko nama bitan. Sitnicama govorimo o velikim stvarima. Kad malo bolje pogledamo cijeli se naš život upravo i sastoji od različitih sitnica.
Po sitnicama vidimo jesmo li nekome bitni i je li netko nama bitan.
Danas ću se osvrnuti na ove prve sitnice, na sitnice koje nas znaju tako opteretiti, nažuljati našu dušu, natovariti tamni oblak nad naše misli. I tako umjesto jednog kamena od dvadeset kilograma imaš vreću punu najsitnijih kamenčića koja jednako teži; i dođe ti na isto. Nemaš neki ogroman problem, ali imaš toliko problemčića koje slažeš jedan na drugi i koje taložiš na srcu već godinama. I uvijek vučeš za sobom tu vreću; danas izbaciš tri kamenčića, ali ubaciš novih sedam. Sutra ih izbaciš petnaest, a ubaciš nova četiri. I tako iz dana u dan.
Postaneš netko ili čak nešto što nisi mogao ni zamisliti.
Olakšaj si život. I sebi i drugima. Rješavaj stvar po stvar. Ne odgađaj, nego odmah. Sitnicu po sitnicu. Ispovijedi se. Oprosti. Zaplači. Radi. Pospremi. Pusti. Presijeci. Uči. Vrati. Smiji se. Zagrli. Pomoli se. Voli. Vjeruj. Bori se. Živi.