"Grijeh bi bio zakopati svoje talente glumeći poniznost, a opet grijeh je i uznositi se svojim talentima pokazujući time svoju oholost", poručuje fra Marin Karačić na svom Instagram profilu. Objavu donosimo u cijelosti.
Isus pred nas stavlja mnoge kreposti koje i nisu baš “popularne” u ovom modernom svijetu. Krepost bi bila trajna volja i nastojanje čovjeka činiti dobro, ali jasno vidimo da toga danas itekako nedostaje. Isus ne samo da nam govori, nego i svojim primjerom pokazuje poniznost. Sagiba se i učenima pere noge. Kakav je to ponizan čovjek i možemo li za sebe reći da smo ponizni ili je to nešto što ipak drugi mogu bolje primijetiti na nama?
Često ćemo čuti da je poniznost ponižavanje samoga sebe, ali ponižava li Bog ikada čovjeka?
Riječ ponizan dolazi od lat. humus; zemlja, tlo, tako da bi ponizan bio onaj tko se drži blizu zemlje. Rečeno našim riječima to bi bio čovjek koji je čvrsto na zemlji, a opet s druge strane koji je svjestan da mu je vječna domovina na nebesima. Kako možemo razlikovati lažnu od iskrene poniznosti? Svatko od nas je dobio od Boga određene darove i mnogi će reći da je poniznost skrivati ih, ali zar nas sām Gospodin nije pozvao da ih razvijamo i umnažamo? Često ćemo čuti da je poniznost ponižavanje samoga sebe, ali ponižava li Bog ikada čovjeka? Onda ni mi ne bismo trebali ponižavati ni drugoga, a ni sebe. Tako samo pravimo žrtvu od sebe i privlačimo pozornost da svi vide i pohvale naše učinjeno dobro.
Naše originalno što imamo je samo grijeh. Sve ostalo je dar
Ponizan čovjek je svjestan da je sve dar od Boga i da sve ono što ima duguje Njemu. Naše originalno što imamo je samo grijeh. Sve ostalo je dar. Sve ono što imam koristit ću na slavu Božju, a neću sebe time uzvisivati ni prisvajati sebi zasluge. Grijeh bi bio zakopati svoje talente glumeći poniznost, a opet grijeh je i uznositi se svojim talentima pokazujući time svoju oholost. Taj ispravan i zdrav omjer jedino ćemo postići iskrenim odnosom s Bogom u zahvalnosti. Isus pred nama pere noge svojim učenicima pokazujući im da je tu veličina, u služenju. Onaj koji se razdaje za druge u malenosti u Božjim očima je velik, onaj koji je u svojoj grešnosti slab u poniznosti kajući se pred Bogom postaje jak. Bog ne može surađivati s ljudima koji nisu ponizni, zato što ti ljudi ne vide ništa osim sebe, pa tu onda nema mjesta ni za Gospodina. Hodimo čvrsto u vjeri ovom zemljom zagledani u Nebo znajući da je tu naš konačni cilj i dom.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.