Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije fra Julijan Madžar pripremio je duhovni poticaj za Radio Mir Međugorje o pronalasku svoga poslanja kao i sebe samoga. Bog nas jednoga dana neće pitati u kojem smo vremenu živjeli i u kakvim životnim uvjetima, već jesmo li se trudili činiti dobro i jesmo li pomagali bližnjima. U nastavku prenosimo kratko promišljanje fra Julijana Madžara.

Tko sam ja?

Tko sam ja?, upita mladić Sokrata. Ti si ono što ti misliš, odgovori Sokrat. Objasnit ću ti jednom pričom. Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak su se mogle vidjeti dvije osobe koje se grle. To su mama i tata, pomisli nevino dijete. To su ljubavnici, pomisli čovjek pokvarene mašte. To je dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godine, pomisli čovjek koji živi sam. To su dvojica trgovaca koji su sklopili dobar posao, pomisli pohlepan čovjek. To je kći koja grli svog oca koji se vratio s puta, pomisli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri. To su zaljubljeni, pomisli djevojka koja sanja o ljubavi. To su dvojica koji se na smrt bore, pomisli ubojica. Tko zna zašto se grle, pomisli uskogrudni čovjek. Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle, pomisli neki dobri čovjek. Svatko misli, zaključi Sokrat, ovisno o tome tko je i što nosi u sebi. Pronikni u svoje misli – ti možeš puno više reći o tome tko si, nego bilo tko drugi.

Svatko je jedinstveno i neponovljivo biće. To znači sebe ostvariti, svoju zadaću i poslanje od Boga izvršavati. Bog nas neće pitati u kakvom smo vremenu živjeli, prilikama ili neprilikama, nego kakvi smo ljudi bili i jesmo se trudili činiti dobro. Pozvani smo živjeti život i jedni drugima donositi ljubav, radost, mir i blagoslov. Ako živimo s Bogom, onda Bog i živi u nama!