Fra Ante Antić je hrvatski katolički svećenik, franjevac, ispovjednik, duhovni vođa, sluga Božji te kandidat za sveca. Odlikovao se dobrotom, poniznošću, jednostavnošću, pobožnošću prema Isusu i Mariji. Umro je na glasu svetosti. Pokopan je na Mirogoju, a sprovodne obrede je predvodio kardinal Franjo Kuharić. 1970. posmrtni ostaci, premješteni su u kriptu crkve Gospe Lurdske u Zagrebu. Vodi se postupak, od 1984., da se proglasi blaženim i svetim. Kauzu je otvorio kardinal Franjo Kuharić, a slučaj se od 1995. godine vodi u Rimu. Zabilježeno je više od 5.000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošlog stoljeća u Hrvatskoj. Dana 5. svibnja 2015. primio je naziv časnog sluge Božjeg.

Oče vicepostulatore, kako osobno doživljavate osobu časnoga sluge Božjeg, oca fra Antu Antića?

Časnoga slugu Božjega nisam osobno poznavao. Kad je on umro ja sam tek bio u 5. razredu pučke škole. Kada sam 1968. ušao u Franjevačko sjemenište u Sinju, potom i u franjevački novicijat na Visovcu 1971., a posebno nakon povratka iz ondašnje vojske i 1974. s početkom studija teologije na Visokoj franjevačkoj bogosloviji u Makarskoj do mene su sve više dopirale informacije o časnom sluzi Božjem. Na godišnjicu njegove smrti 4. ožujka 1975. godine pokojni magistar nas bogoslova fra Luka Livaja dao mi je zadaću da za akademiju napišem i na njoj održim uvodni govor od nekoliko kartica.

Pišući taj govor upoznao sam se bolje s osobom i djelovanjem časnoga sluge Božjega. Taj uvodni govor objavljen je u Glasilu vicepostulature sluge Božjega fra Ante Antića. Kroz studij i poslije svećeničko djelovanje sve sam se više upoznavao s likom oca Antića, posebno s glavnim karizmama njegove osobe, a to su predana odgojiteljska služba magistra bogoslova (mladih fratara), neumorna ispovjednička služba, služba traženog duhovnog vođe svećenika, redovnika, redovnica i vjernika laika. Uz ove Božje darove fra Ante je imao i karitativnu karizmu.

Ističem da se je moje poznavanje i doživljavanje lika časnoga sluge Božjega neprestano proširivalo. Doživljavam ga kao osobu redovnika i svećenika koja se potpuno predala Bogu, a što je imalo za posljedicu nastojanje izmiriti što više ljudi s Bogom u sakramentu ispovijedi i utvrditi ih u trajnoj povezanosti s Bogom, bez obzira iz kojeg staleža dolazili.

Veže li Vas nešto u životu uz fra Antu Antića?

Ponajprije veže me moja krsna kuma Katica Jukić. Prve vijesti o ocu Antiću čuo sam od nje. Bila je učiteljica, iz onog kruga učiteljica koje su duhovno bile povezane s ocem Antićem. One su s njim ostale povezane i nakon Drugog svjetskog rata, u strašno vrijeme kada je komunistički ateizam zavladao sa svime osim sa dušama istinskih kršćana. Moja krsna kuma i njene duhovne prijateljice učiteljice, zbog te povezanosti, riskirale su gubitak radnih mjesta što se na kraju dogodilo i samoj mojoj kumi.

Pouzdano znam da se ona molila ocu Antiću, ne samo za moje zvanje, već i za zvanje desetak drugih svojih učenika, koji su zahvaljujući velikim dijelom i njoj samoj postali svećenici. 

Recite nam nešto o kauzi o svetosti života, krepostima i glasu svetosti…

Kauza je otvorena na Nadbiskupskom duhovnom stolu 17. studenoga 1984. i uspješno završena 8. svibnja 1995. Potom je prenesena u Rim i tamo otvorena. Relator kauze bio je fra Cristoforo Bove, ofm-conv. Nakon njegove uspješne analize Kongregacija za kauze svetih objavila je 2006. Poziciju o Antićevu životu, krepostima i glasu svetosti (Positio super vita, virtutibus et fama sanctitatis) u dva volumena s ukupno 1064 stranice. Nakon toga vijeće teoloških stručnjaka konzultora proučavalo je objavljenu dokumentaciju i 2. studenog 2013. na sjednici pod predsjedanjem promicatelja vjere mons. Carmela Pellegrinija jednoglasnom odlukom, potkrijepljenom i pismenim ocjenama donijelo pozitivnu ocjenu o svetosti, tj. o junačkom stupnju kreposti sluge Božjega oca fra Ante Antića. 

Njihove ocjene popraćene zaključnim tekstom mons. Pellegrinia (Relatio et Vota congressus peculiaris super virtutibus) Kongregacija je izdala 2014. na 182 stranice. Mons Pellegrini je zaključio: “Na kraju sjednice teolozi konzultori složili su se oko činjenice da je sluga Božji Ante Antić valjan uzor koji treba preporučiti mladim redovnicima i svećenicima”. 

Pozitivnu ocjenu potvrdila je kardinalska komisija na svojoj sjednici 14. travnja 2015. Konačni sud donio je sveti otac Franjo koji je 5. svibnja 2015. ovlastio prefekta kongregacije za kauze svetih Angela Amata da potpiše Dekret o krepostima.

Postoji li neko prijelomno svjedočanstvo koje bi moglo ubrzati proces proglašenja blaženim oca fra Ante Antića? Ukoliko postoji, možete li i koliko je dozvoljeno ukratko nam opisati o čemu se radi?

Postoje brojna svjedočanstva o čudesnom zagovoru oca Antića. Za dokazivanje mogućih čuda u obzir dolaze jedino ona čuda koja se mogu dokazati prirodno-znanstvenim putem. Ističem da nisu dovoljna samo usmena svjedočanstva, već se traži sva moguća stručna pismena dokumentacija.

Čuda se dokazuju tako da se na biskupiji gdje je kandidat živio odlukom mjesnog biskupa ustanovi crkveno sudište i otvori postupak dokazivanja (kauza). Uz promicatelja vjere imenuju se najmanje dva teološka stručnjaka (perita) i dva medicinska ili prirodno-znanstvena stručnjaka (perita).

U Zagrebu je kauza o dokazivanju čuda otvorena na Nadbiskupskom stolu u Zagrebu 16. listopada 1998. i uspješno zaključena 27. ožujka 2000. Potom je predana na Kongregaciju za kauze svetih u Rimu. Tamo su je prije otvaranja pogledala dva medicinska stručnjaka, koji su izjavili da se takva izlječenja mogu dogoditi i spontano. To znači da trebamo između brojnih dojava o čudu, pronaći ono najuvjerljivije i najprikladnije i ponovo pokrenuti kauzu o čudu na Nadbiskupskom duhovnom stolu u Zagrebu.

Kako gledate na ulogu elektroničkih medija koji šire glas o svetosti oca Ante Antića?

Elektronički mediji silno pomažu širenju glasa o svetom životu, junačkom stupnju kreposti i svetoj smrti brojnih uzornih kršćana, kako svećenika, redovnika i redovnica, tako i vjernika laika. To vrijedi i za časnoga slugu Božjega. Razumljivo da se tu može skrivati i opasnost neprovjerenosti, lakovjernosti i pukog senzacionalizma. Zato treba biti oprezan. Oni mediji koji su u ozbiljnim i dobronamjernik rukama i koji slijede smjernice Crkve dobro su došli i mogu doista puno pomoći. Ovdje spominjem i Vašu Facebook stranicu Sluga Božji fra Ante Antić.

Stiže nam puno svjedočanstava ljudi koji su osjetili veliku sreću i duboki mir moleći se zagovoru oca fra Ante Antića. Mnogima se to dogodilo u teškim životnim trenucima i osjećaju njegovu živu prisutnost čak i danas. Čini im se kao da je ovdje i pitaju se kako je je to moguće. Voljeli bismo čuti Vaše mišljenje o tome i jeste li osobno nešto slično iskusili?

U Vicepostulaturu pristižu brojna svjedočanstva o čudesnom zagovoru i pomoći, kako onda kad je fizičko i psihičko zdravlje u pitanju, tako i onda kada se radi duhovnim krizama, o traženju pomoći kod traženja posla, kod polaganja ispita, o materijalnim problemima. U novije vrijeme mnogi mladići i djevojke koji traže pravog kršćanskog zaručnika ili kršćansku zaručnicu -budućeg kršćanskog supruga ili suprugu, preporučuju se zagovoru oca Antića. Kao što i sami znate i na Vaši stranicu stižu brojna svjedočanstva.

Više puta sam se u životu, posebno otkako sam postao vicepostulator, preporučivao u zagovor Časnom sluzi Božjem, posebno kad je zdravlje u pitanju, i uvjeren sam da mi je on pomogao.

Što biste poručili poštovateljima dobrog oca fra Ante Antića? 

Na kraju bih poštovateljima i poštovateljicama časnoga sluge Božjega preporučio da ne posustaju u svojim molitvama posebno onda kada se preporučuju njegovu zagovoru. Isto tako da se mole Bogu za njegovo uzvišenje na oltar. Ako misle da im se doista dogodilo čudo po njegovu zagovoru, da to jave u vicepostulaturu. Dakako ako se radi dokazivim čudim, a npr. ozdravljenjima) da odmah zamole liječnike za svu potrebnu medicinsku dokumentaciju (početnu dijagnozu, mišljenje specijalista, povijest [tijek] bolesti i konačno mišljenje liječnika ili liječničkog konzilija o mogućem neobjašnjivom ozdravljenju).