[VÀLJAŠ ILI VÁLJAŠ?]

Prispodoba o talentima slijedi nakon one o mudrim djevicama te se obje vežu uz Isusov govor o Kraljevstvu Božjem. Kraljevstvo Božje nije (samo) tamo neko kraljevstvo neba u koje se spremamo ući. Ono je, uči nas Crkva „već sad“, ali „ne još“; već sad raste, klija, priprema se, ali nije još prisutno u punini.

Prva od spomenutih prispodoba iznosi važnost stava budnosti, a druga odnos sluge i gospodara.

Riječ „gospodar“ podrazumijeva pojam „sluge“, kao i sluga gospodara. Nerazdvojiva je to veza.

Ipak, današnji, postprosvjetiteljski bitak, način razmišljanja, protivi se pojmu služenja. Čovjek je samodostatan, slobodan i samostalan. Nema on što komu služiti.

No je li to baš tako? Trendovi, moda, mainstream – što je to nego jarmljenje, služenje pravilima koje je isto tako netko postavio važećima, vrijednima divljenja i društveno prihvatljivima? Nije li to, ne služenje, nego – još češće – čisto robovanje izmišljenim standardima koje je, usput budi rečeno, postavio čovjek; drugi čovjek, poput mene – jednako vrijedan i jednako važan. Ali je, Orwellovski naglašeno, taj netko ipak jednakiji od mene.

Susrećući se s Isusovim pozivom, prepoznajemo da nijedan poziv nema tako oslobađajući učinak kao poziv na služenje Bogu. Prije svega, Isus nam daje primjer služenja. On ne govori tamo nešto napamet niti je licemjeran. On više puta ističe da je došao kako bi služio i primjer nam dao.

Služiti Bogu očovječuje ljudsko biće, vraća ga na početke; vječnom izvoru – Bogu, čovjekovu stvoritelju. Čini čovjeka čovječnim – očovječuje ga. Tko imalo poznaje Božji način djelovanja, zna koje mjesto čovjekova slobodna volja zauzima u tom odnosu Stvoritelja i stvorenja. Nezamjenjivu.

U prispodobi gospodar slugama daruje nezaslužene darove. Oni nisu svrha samima sebi, niti zalog hvalisanja, nego sredstva uspostave Kraljevstva Božjega. Nekorištenjem darova, zakida se Kraljevstvo.

Različit broj darova, talenata ovisi o pozvanosti svakoga sluge na različito poslanje. Ali svi su u dostojanstvu međusobno jednaki (odnos sluga 1– sluga 2 – sluga 3) i jednaki su u odnosu na gospodara (odnos sluga 1 – gospodar, sluga 2 – gospodar, sluga 3 – gospodar).

Odlazak gospodara odražava povjerenje prema slugama. Ne stalno nadziranje. Poticaj na odgovornost prema daru i Kraljevstvu kojega su sluge darovima pozvani izgrađivati. Odlazak gospodara podsjeća nas na knjigu Postanka i Božji poziv prvim ljudima kojima ih čini gospodarima svega stvorenoga, povjerava im sve. Sluge su nadglednici i čuvari Božje baštine.

Prva dvojica slugu ispravno čine. Znaju što će s darom. Odvažno umnažaju talente, iako i oni znaju da je gospodar „čovjek strog, žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao…“ Jednom riječju, unatoč riziku i strahu, oni – čine: to je hrabrost, to je odvažnost – takvi ljudi pokazuju odgovornost prema Kraljevstvu, prema daru života. Oni izlaze iz udobnosti vlastite ugode i sebičnih težnji jer su zahvalni i odgovaraju na Božji poziv bez obzira na sve.

Treći sluga radi pogrešno. On je zavaljao gospodara – prevario.

Paralizira ga strah pred gospodarem, pred odgovornošću. Nedostaje mu – ne vjere u sebe – nego povjerenja u gospodarevu procjenu njega samoga. Tu leži problem. Samim time, zli i lijeni sluga sabotira Kraljevstvo, sterilizira ga zbog vlastite udobnosti, ugode. Zli i lijeni sluga je onaj kršćanin koji zatvara oči pred nepravdom, uši pred lažima, usta pred nepravedno optuženima.

On je pozvan služiti Kraljevstvu Božjem talentima, proaktivnošću i činjenjem dobra, a ne samo pukim izbjegavanjem zla i zabadanjem glave u pijesak. Zato je zli i lijeni sluga posredno postao sluga Kraljevstva Tmine i zato mu je određena takva destinacija plača i škrguta zubi; odlazi onamo, predokus čega je ionako živio i do sada.

Zrelo kršćanstvo teži za darivanjem, dijeljenjem. Ono se ne zatvara u vlastite potrebe, nego hrani sve oko sebe. Ne samo kruhom brašna, nego – još više – kruhom Riječi Božje, Tijela Kristova; kruhom utjehe i suosjećanja – nadilaženja vlastitih pravaca i otvaranje novim horizontima koje Gospodin sprema za nas kako bi i naš život bio kruhom koji se lomi za one kojima smo poslani svakoga dana svojega života.