Župni vikar Župe sv. Antuna Padovanskog na zagrebačkom Svetom Duhu, fra Ivan Marija Lotar na svojim je društvenim mrežama objavio promišljanje o sakramentu ispovijedi. U nastavku prenosimo objavu fra Ivana Marije Lotara.

Vrijeme je Božićnih ispovijedi. Tko od ovoga očekuje teološki traktat o sakramentima, neka ide dalje. Podrazumijevam da to već znate i to nije cilj ovoga pisanja. Ovdje donosim nekoliko praktičnih savjeta za ispovijed koji će nam svima pomoći: i ispovjednicima i pokornicima.

1. Pripremi se! I to prije dolaska u crkvu na ispovijed. Uzmi ispit savjesti i “pretresi” svoju dušu. Sjeti se kada si se (otprilike) posljednji put ispovijedao. To je važno svećeniku za procjenu tvoga duhovnoga stanja.

2. Odredi kada ćeš ići na ispovijed! Raspitaj se, googlaj, nazovi, organiziraj i odvoji vrijeme. U božićno vrijeme su gužve. Ne ostavljaj ispovijed za zadnji čas uz očekivanje da ćeš “to na brzinu”.

3. Dok čekaš u redu za ispovijed, ponovi u sebi što ćeš reći, moli za sebe i za ispovjednika. Ne biraj kod koga ćeš. Svećenici nisu kaputi. Dopusti Bogu da ti progovori kroz onoga od koga najmanje očekuješ.

4. Ponovi obrazac ispovijedi. Jasno je da to sve znaš, ali ponovi. Znanje i priprema upola smanjuju stres!

5. Kada se ispovijedaš: reci kada si se posljednji put ispovijedao, nabroji grijehe (kažeš grijeh i navedeš okvirno koliko puta si ga napravio).

5a. Ispovijed nije duhovni razgovor. Imaj poštovanja prema drugima koji zaslužuju doći na red. Ako trebaš razgovor, dogovori ga izvan vremena za ispovijed.

6. Slušaj što ti svećenik govori. Pitaj ako je nešto nejasno.

7. Zapamti pokoru. Pokaj se (da bi ispovijed bila valjana potrebno je: nabrojati grijehe, pokajati se i odlučiti dati sve od sebe da više ne griješiš).

8. Primi odrješenje grijeha i izađi.

9. Pokoru izmoli (ako je molitva u pitanju) u crkvi ili doma.

10. Pričesti se (to možeš i prije nego izvršiš pokoru).

11. Zaboravi mit da se nakon ispovijedi smiješ samo jednom pričestiti. Smiješ se pričešćivati dokle god ne počiniš težak grijeh. A ako se to dogodi, opet se ispovijedaj!

12. Uskratiti odrješenje najteže je što svećenik ponekad mora učiniti. To se događa kad osoba “nema grijeha” tj. kad kaže da ih nema ili kada se ne kaje i ne želi se popraviti. To nije svećenikova, nego pokornikova odluka.

13. Nakon ispovijedi, zahvali Bogu na daru oproštenja i pođi u miru!