"Zato je važno za dobar brak: zajedno moliti, razgovarati (o svemu!), zajednički planirati, nikomu ne dopuštati da se miješa, ako zapne - tražite pomoć: psihologa, svećenika, bračnog savjetovališta, nemojte sami. Brak nije, stoga, zajednica dvoje savršenih ljudi, nego zajednica dvoje nesavršenih, koji se trude onomu drugomu učiniti svaki dan savršenim", piše na svojem Facebook profilu fra Ivan Marija Lotar.
Nekako je fascinantno da je, nakon svih spoznaja o životu i čovjeku, temeljna ljudska zajednica – brak, danas ugrožena više nego ikada prije. Imam dojam da, dok pripravljam zaručnike za njihov najvažniji dan u životu, oni kao da “sjede na ušima” i ne čuju da je valjano sklopljena ženidba jedna i nerazrješiva. Ili ne čuju da pristupaju ženidbi svjesno, slobodno, bez ikakvih uvjeta i prisile. Čudno.
Imam dojam da, dok pripravljam zaručnike za njihov najvažniji dan u životu, oni kao da “sjede na ušima” i ne čuju da je valjano sklopljena ženidba jedna i nerazrješiva.
Dobar dio njih dođe na završnu pripravu razgovarati o glazbenoj pratnji i cvijeću. I onda kad “zaškripi”, ne traže pomoć, nego misle “da će se to riješiti samo od sebe”. Kad se to ne dogodi (a gotovo nikada se ne riješi samo od sebe), raziđu se. I opet nekako u tome – kriva zločesta Crkva koja “im ne dâ razvod”, pa su onda oni jadni odbačeni. Razvod braka nikad se ne događa preko noći i nikada nije samo jedna strana posve kriva. Ovdje izuzimam slučajeve obiteljskoga nasilja. To je nešto izvankategorijsko. Ovdje se radi o oholosti ljudskoga srca. “Nama se to neće dogoditi” – tako to počne. Najprije se u vezi živi kao u braku, a u braku kao u vezi. Na svim razinama. Ravnoteža je poremećena.
Razvod braka nikad se ne događa preko noći i nikada nije samo jedna strana posve kriva. Ovdje izuzimam slučajeve obiteljskoga nasilja.
Zatim, žene (uglavnom) misle kako će “one njega promijeniti”. Pustit će ona njega “da se on malo ispuca” pa će ga onda “stegnuti”. A muškarcima? Njima se često sposobnost za verbalnu komunikaciju, osobito onu o osjećajima, ali i općenito, može mjeriti čajnom žličicom. Niti ćeš ti njega promijeniti, to možeš zaboraviti – jer tko si ti da ikoga mijenjaš? Ukoliko nekoga imaš potrebu mijenjati, onda ga ne voliš i točka. Nema dalje. A ako ne govoriš o osjećajima ili općenito o onom što (ne)želiš, kako očekuješ da ti netko čita misli?! Kao da ima telekinetičke sposobnosti.
Brak nije, stoga, zajednica dvoje savršenih ljudi, nego zajednica dvoje nesavršenih, koji se trude onomu drugomu učiniti svaki dan savršenim!
Zato je važno za dobar brak: zajedno moliti, razgovarati (o svemu!), zajednički planirati, nikomu ne dopuštati da se miješa, ako zapne – tražite pomoć: psihologa, svećenika, bračnog savjetovališta, nemojte sami. Brak nije, stoga, zajednica dvoje savršenih ljudi, nego zajednica dvoje nesavršenih, koji se trude onomu drugomu učiniti svaki dan savršenim!