Crkva nije ljudska tvorevina – Crkva je Djelo Božje! Svećeništvo nije ljudski izum, svećeništvo je dar Božji Crkvi! Misionar nije pustolov koji ide kamo hoće, on je član Crkve, sluga i apostol Isusa Krista koji, po svojoj Crkvi, neprestano djeluje i šalje svoje apostole kao što je poslao apostola Pavla: “Pođi ja ću te poslati daleko k poganima” (Dj 22,21). Svećeničko i redovničko zvanje izvor je prave radosti! Po Božjem planu, svećeništvo daje svijetu Božji život, vodi duše k Bogu i daje Boga ljudima! To je prava radost – biti svećenik, most koji spaja – sjedinjuje Boga i čovjeka!

Radost biti svećenik, dolazi od samog Isusa Krista koji čovjeka čini dionikom svoga svećeništva! On sin Božji, poistovjećuje se sa svećenikom. On čini da svećenik bude “alter Christus”-drugi Krist – Krist među ljudima. Krist koji krštava i posvećuje, da po krštenju svako ljudsko biće postane dijete Božje. Krist koji oprašta grijehe, koji hrani svoje vjernike Kruhom Života, tješi bolesnike, otvara raj umirućima. Radost biti svećenik izvire iz intimnog sjedinjenja svećenika s Kristom koji je prvi i jedini pravi Svećenik. Isus Krist sin Božji postao je čovjekom da, po sakramentima, dadne mogućnost svakom ljudskom biću da postane dionikom Božje naravi i Božjeg života, baštinik Božjeg blaženstva i vječne radosti u Bogu.

Radost – biti svećenik, redovnik, ima svoj nepresušivi Izvor u zavjetu ili ugovoru koji je svemogući Bog sklopio sa slabim čovjekom. Po opsluživanju evanđeoskih savjeta ili redovničkih zavjeta poslušnosti, čistoće i siromaštva, čovjek se napaja na čistom izvoru prave Radosti. Radost – biti svećenik, redovnik i još k tomu i misionar, zaista je poseban dar Božji, Dar Isusa Krista koji je prvi i jedini misionar, apostol kojega je Otac poslao na ovaj svijet da spasi sve ljude i da naviješta Radosnu Vijest spasenja svim plemenima i narodima, svim ljudima. Radost – biti svećenik misionar koja ispunja moje srce kroz ovih 50 godina misionarskog djelovanja u DR Kongo, uvjeren sam, da izvire iz nepresušivog Izvora Božje ljubavi koja mi je dala divno potomstvo, a to su svećenička i redovnička zvanja u pokrajini Kivu, gdje me je Gospodin poslao kao misionara. Od 1972. godine do danas, u ovoj pokrajini Kivu, po misionarskoj animaciji zvanja i duhovnom vodstvu, broj biskupijskih svećenika se znatno povećao. A posebno naglašavam milost redovničkih – franjevačkih zvanja i ukorijenjenje franjevačkog reda – Reda male braće u ovoj pokrajini. Nakon 50 godina, u pokrajini Kivu, imamo 57 svečano zavjetovana franjevca, to je Božji dar Crkvi i redu Male braće, a usuđujem se reći, to je i moje duhovno potomstvo!

Kao u svakoj obitelji, tako i u mome srcu, potomstvo – nasljednici djeca su dar Božji, dar Božji koji roditelje ispunja velikom neizvjesnošću i brigom ali i trajnom radošću i zahvalnošću. Sveti Pavao nas poziva: “Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu” (Sol 5,6-18). Kako, dakle, iskazati Bogu zahvalnost za sve darove, posebno dar života, svećeničkog zvanja i misionarskog poslanja, ako ne molitvom svetog oca Franje: “Svemogući, presveti i uzvišeni Bože, Tebi pripada svaka čast i slava, svaka milost i zahvalnost, poštovanje i blagoslov; Daj da uzmognemo, uvijek , posvuda i u svemu, Tebi samome priznati i uzvratiti svaku milost i svako dobro koje nam dolazi od Tebe!” Budi hvaljen i slavljen Gospodine u svakom novokršteniku i vjerniku. U svakom mom bratu franjevcu,. Daj da svi Tvoji vjernici, sva moja subraća budu Tvoja i Marijina djeca! Amen.