YouTube kanal “Duhovna Obnova” objavio je promišljanje fra Damira Pavić o pogledu na život u tijelu koji će jednom završiti i usredotočenost na besmrtnost ljudske duše koja je stvorena da bi živjela vječno uz Boga. Promišljanje fra Damira Pavića prenosimo u nastavku.

“Vjerojatno ste promatrali nekada malo dijete kako se igra sa zvečkom ili nekim drugim predmetom koje ga zabavlja. Uzmete li dtjetetu igračku, ono udari u plač, a onda mu igračka brže-bolje vraća kako bi bio mir u kući. Današnji čovjek postao je poput tog malog djeteta”, kazao je Pavić.

Čovjekova je želja napraviti raj na zemlji, a znamo da nismo stvoreni da na zemlji vječno živimo.

“Čovjek danas može imati sve što poželi, međutim kada dođu vanredne situacije taj suvremeni čovjek ponaša se poput malog djeteta kojemu je netko uskratio način života kojim je on naučio živjeti. Što se događa današnjem čovjeku? On pomisli da će uvijek živjeti u blagostanju i da će mu uvijek biti dobro i da će od ove zemlje napraviti raj na zemlji. Čovjekova je želja napraviti raj na zemlji, a znamo da nismo stvoreni da na zemlji vječno živimo”, poručio je Pavić.

Kultura smrti 

“Trebamo si posvjestiti tko smo, odakle dolazimo i kamo idemo. Ponavljam, čovjek vjernik bi toga uvijek trebao biti svjestan – nismo stvoreni da vječno živimo na zemlji i što prije se treba vratiti svome Bogu. Što je najveći uzrok onoga što se čovjeku danas događa? Zašto je čovjek postao nesretan?”, pita se Pavić i dodaje kako je pokojni papa Ivan Pavao II. govorio o kulturi smrti.

“Čovjek se udaljio od Boga koji je izvor života i prigrlio kulturu smrti. Često u posljednje vrijeme razmišljam o bolesti koja nam se u ovo vrijeme događa. Uplašila je ljude diljem svijeta jer umire određen broj ljudi. Pogledajte što ta kultura smrti proizvodi, a o čemu mediji ne pišu i što nije na naslovnicama novina i portala. Nerođeni koji se ubijaju, također imaju vrijednost i Božji su dar. Toliko ljudi stradava od gladi i eutanazije koja se donosi kao zakon u brojnim državama”, ističe Pavić.

Čovjek koji prebiva prebiva u kulturi smrti i koji je duhovno mrtav, treba začuti Božji glas da ustane na novi život.

“Čitanje iz knjige proroka Ezekiela govori kako Bog otvara grobove i zove mrtve ljude iz grobova i daje im novi život. Kakva je to slika za današnje vrijeme? Čovjek koji prebiva prebiva u kulturi smrti i koji je duhovno mrtav treba začuti Božji glas da ustane na novi život. Potrebni su nam duhovni respiratori da se priključimo na ono što je Božje i Boga koji je izvor života”, naglasio je Pavić.

Oni koji su u tijelu ne mogu se Bogu svidjeti

“Drugo čitanje svetoga Pavla apostola govori da se Bogu ne mogu svidjeti oni koji su u tijelu. Previše se brinemo za svoje tijelo, a trebali bismo se više brinuti za svoj duh i dušu koja je besmrtna. Ugledajmo se na svetu Rafku koja ne samo da se nije bojala za svoje zdravlje i život, nego je molila Isusa da okusi malo njegove patnje i smrtne muke. Tu molitvu joj je Gospodin i uslišao. Strašno je trpjela i bila je nepokretna, eto što ljubav može, kada svoje tijelo ne gledamo kao najveće blago koje treba čuvati pod svaku cijenu, već ga predajemo da se zlopati za Kraljevstvo Božje i gledamo da svoju dušu ne izgubimo”, poručio je Pavić.

“Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će”

“‘Tko u mene vjeruje, ako i umre živjet će’ riječi su koje smo čuli u današnjem evanđelju i koje si trebamo posvjetiti, a ne ih čitati samo onda kada netko umre. Ne treba se bojati smrti i bolesti, već da svojim životom ne uvrijedimo Boga.

Nemojmo nikada pomisliti u svojoj oholosti da nas je Bog ostavio i da nam svakodnevno ne pokazuje svoju ljubav i u najtežim trenucima života.

“Isus plače nad sudbinom ovoga svijeta i nad nama grešnicima. Njegova majka godinama nas poziva na obraćenje. Naš Isus je pun samilosti i njegovo srce krvari za nas iz ljubavi. On je uvijek s nama u našim patnjama. Nemojmo nikada pomisliti u svojoj oholosti da nas je Bog ostavio i da nam svakodnevno ne pokazuje svoju ljubav i u najtežim trenucima života. Isus pokazuje svoje božanstvo kada nas zove iz naše smrti. Bog nas ovim tekstom poziva da izađemo iz grobova svojih grijeha, iz života koji je daleko od Boga”, naglasio je.

Istinska sloboda je živjeti u Bogu i osjetiti Boga koji je ljubav – tada se više ne bojimo smrti.

“Kada se trznemo iz svoje smrtnosti i svojih grijeha, onda nam je potrebna ispovijed. Kada se pokajemo za grijehe, idemo prema životu u slobodi. Čovjek koji je u Bogu i koji se pokajao on se više ne boji za svoj život. Istinska sloboda je živjeti u Bogu i osjetiti Boga koji je ljubav – tada se više ne bojimo smrti. Strah je dokaz da nemamo vjere. Čovjek koji ima vjeru i koji radi prema svojoj savjesti, ne treba se ničega bojati”, kazao je Pavić.

“Kada liječi, Isus uvijek govori neku poruku. Neka nam ova trenutna situacija s epidemijom bude svima upozorenje bez obzira kako gledali na nju. Je li to Božja kazna ili poziv – nije bitno. Bitno je iščitati znak vremena, da nas poziva na obraćenje”, zaključio je fra Damir Pavić.