Ne moraš sve razumjeti…

„Na krštenju, Isus je stao u red grešnika želeći time objaviti svoje čovjekoljublje, svoju blizinu čovjeku, solidarnost, da postaje jedan od nas ljudi. U Ivanovom odvraćanju Isusa da ga on krsti, možemo iščitati našu odluku, sliku Boga, našu pravednost. Ivan Krstitelj nije htio krstiti Isusa jer je smatrao da toga nije dostojan. Bio je ponizan. A Isus mu kaže, Pusti sada. Isus poziva Ivana da pusti svoju vlastitu pravednost, da pusti svoju ispravnu, ali u tom trenutku nedovoljnu logiku“, objasnio je fra Bojan Rizvan.

Upozorio je da je naša ljudska logika nekad nedovoljna u odnosu na Božju logiku.

„Božji put nadilazi ljudsku pravednost. Ivan treba biti trajno nadvladavan i pobjeđivan u svojoj vjeri“, rekao je fra Bojan, naglasivši da riječ sada evanđelist Matej često označava s riječju kairos, a to znači odlučujući Božji milosni trenutak.

Bog ne djeluje tamo gdje je sve pod kontrolom

„Ivan ne mora sve razumjeti, ali je pozvan postati dionikom Božje volje. Kad mu Isus kaže: Pusti sada to znači, prihvati volju Božju. Mir i veselje u našem životu ne dolazi kad se slaže sve kako sam ja htio, nego kada je moj život usklađen s voljom Božjom. Zato Isusovu riječ Pusti sada razumijevamo kao prostor Božjeg djelovanja. Jer Bog ne djeluje tamo gdje je sve pod kontrolom, nego tamo gdje se nešto otpusti“, istaknuo je fra Bojan.

Isusova riječ Pusti sada ne znači da osoba odustane od svoje odgovornosti, nego da mora otpustiti nutarnju prisilu da sve mora razumjeti, predvidjeti, da sve mora biti kako je čovjek zamislio.

„To nas poziva na istinsku poniznost. Zato nas Bog odgaja, iz određene kontrole – u povjerenje. Zato nas Isus želi osloboditi od zabrinutosti za sutra. U duhovnom životu često nam naša zabrinutost krade radost, zato što smo se grčevito za nešto uhvatili“, upozorio je Rizvan, rekavši da nekad i „naša prošlost može utjecati na naš duhovni život, da smo zarobljeni prošlošću, da se stalno vraćamo na neke rane“.

A Isus nam kaže: Pusti sada. Pusti to meni.

„Važno je da to naše popuštanje Božjoj volji postane prepuštanje; da se znamo prepustiti Gospodinu Bogu. Važno je shvatiti da je popuštanje volji Božjoj čin ljubavi, povjerenja, da Bog bolje od mene zna što je za moje dobro; da me njegova volja uistinu može ispuniti u životu. Zato je popuštanje čin ljubavi koje to popuštanje preobražava u prepuštanje“, rekao je fra Bojan, podsjetivši na stih Psalmiste:

Prepusti Gospodinu putove svoje i on će sve voditi.

Trebamo prepustiti jer, Isus kaže: „Tako dolikuje da ispunimo svu pravednost“. U Starom zavjetu, pravednik je osoba koja živi u volji Božjoj.

„Najviše nas odgaja zahtjev da znamo prepustiti, da znamo na Isusa prenijeti naš vlastiti teret, našu muku, naše boli i tjeskobe, sve što nas opterećuje. Prihvatiti Božju volju kao put vlastitog posvećenja, jer Božja volja nas uči našem dobru. Tada se otvaraju nebesa“, istaknuo je.

Kao primjer Božjeg odgoja po prepuštanju istaknuo je sv. Stošiju.

„Taj odgoj nije bio lak. Mučeništvo nije nagli heroizam, nego plod dugotrajnog odgoja. Crkva ne gleda na mučenika kao na spontanog junaka, psihološki snažnu osobu ili nekoga tko ne bi osjećao strah u životu. Mučenik je naučio puštati, po Božjoj milosti, usvojiti Isusovu riječ, Pusti sada.“

Bog je sv. Stošiju odgajao za mučeništvo kroz dar prepuštanja.

„Nitko ne može prepustiti život, ako nije naučio prepustiti svoje planove, svoj ugled, svoju vlastitu pravednost. Tome nas poučava sv. Stošija koja je živjela u poslušnosti; imala je Crkvu koja upravlja njene korake i duhovnika, sv. Krševana“, rekao je fra Bojan, istaknuvši da je mučeništvo u Crkvi plod odnosa i povjerenja Gospodinu.

„Mučenik ne umire zato što voli smrt, nego jer ne odustaje od ljubavi, čak i prema neprijatelju. Mučeništvo nije bijeg, prkos, nadmenost, nego najradikalniji čin povjerenja. To je predanje do posvemašnje granice koju Krist ima na križu kad kaže: Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj“, rekao je franjevac, istaknuvši da je sv. Stošija zrelost svoje ljubavi očitovala u mučeništvu.

Nitko ne može prepustiti život, ako nije naučio prepustiti svoje planove, svoj ugled, svoju vlastitu pravednost

Zrelost se stječe odgojem, a Bog nas odgaja u našem životu u različitim situacijama i susretima. Preko različitih darova, talenata i karizmi Bog nas želi odgojiti, ali po našim darovima želi odgojiti i druge, želi odgajati svoj narod.

„Kao članovi različitih pokreta koje Bog podiže u Crkvi i vremenu, pozvani smo živjeti različite karizme, jer Bog nas po njima odgaja. Ono što mi je Bog darovao, darovao mi je da bi me odgojio. Karizme su nezasluženi darovi po kojima Bog želi pokazati ljepotu svoje darežljivosti i snagu svoga bogatstva. Zato nas različite karizme uvijek obogaćuju, a ne osiromašuju“, poručio je fra Bojan.