Na početku nagovora fra Ante Vučković je istaknuo: “Nije velika ni posebna mudrost kada velimo da druge možemo naučiti samo ono što sami znamo, samo ono što sami na određeni način vršimo. Nije velika mudrost, ali je ipak silno teška i to svi znamo da je nemoguće druge naučiti ono što sami na vršimo. A u pravilu se ponašamo drukčije”.

Fra Ante Vučković kazao je da otac koji pije zna učiti djecu da nije dobro piti, a isto tako i majka koja proklinje zna isto tako govoriti svojoj djeci da nije dobro da govore ružne riječi. “Svećenik koji s oltara govori da je se dobro brinuti za siromašne zna itekako dobro na drukčiji način živjeti. Na prvom mjestu dolazi život pa onda pouka. Onaj koji dokine život pa i jedan od zakona pa i onaj najmanji i tako uči druge, a ne da sjedne na katedru, nego kada se ponašam drukčije i sam druge tako učim, bit će najmanji u kraljevstvu Božjem.  I obratno onaj koji sam bude vršio i druge učio ne opet tako da govori drugima što da čine, nego vršeći sam uči druge. Važno je uočiti da najprije dolazi život. Da kršćanstvo nije nauk, nije prvenstveno nauk i znanje, kršćanstvo jest život”, istaknuo je.

On mi može činiti zlo, ali to još uvijek ne znači da sam ja pristao da on bude moj neprijatelj.

Posebno je naglasio da kršćanstvo hoće mijenjati svijet, ali ne tako da molim Boga da on druge promijeni “kršćanstvo mijenja svijet kad se ja mijenjam”. “Molitva za moje neprijatelje je promjena mene. Kako se ja mijenjam kada molim za svoje neprijatelje? Što znači ljubite svoje neprijatelje? Tko je moj neprijatelj? Naravno, mi ćemo reći moj neprijatelj je onaj koji se izjašnjava kao moj neprijatelj. To uistinu jesu naši neprijatelji, ali on još ne mora biti moj neprijatelj. On mi može činiti zlo, ali to još uvijek ne znači da sam ja pristao da on bude moj neprijatelj. Kada Isus kaže ljubite neprijatelje odmah se poziva na Oca, da uočimo jer je silno važno kada mi govorimo svojim neprijateljima da uočimo da sebe mjerimo s njima i njih mjerimo sa sobom. I u pravilu naša vaga je takva da smo mi bolji oni gori. To je pravilo. Inače nam ne bi bili neprijatelji. Nitko ne misli da su njegovi neprijatelji bolji od njega. Mjerimo se s njima i uvijek mi ispadnemo bolji. Isus kaže budeš li se mjerio s njime završit ćeš kao i on”, rekao je fra Ante Vučković.

Ljubiti neprijatelje znači ljubi ono što je neprijateljski u samome tebi.

Govoreći o uspoređivanju s našim neprijateljima naglasio je: “Bit ćeš mu sličniji što se više budeš mjerio s njime. Ne mjeri se s njim. Nije ti zlo mjerilo. Otac je mjera. Dočim se netko najavi kao tvoj neprijatelj, veli Isus: ‘Gledaj Oca. U njega se ugledaj jer on nema neprijatelja‘. Ne znači da nema ljudi koji ne vole Boga. Ima, naravno, ima ljudi koji mrze Boga, ali Bog ne mrzi njih. Ne uzvraća na istu igru, ne uzvraća na isti način. Naša nas neprijateljstva suzuju, sakate. Pogledajte ponajprije sami sebe. Ljubiti neprijatelje znači ljubi ono što je neprijateljski u samome tebi. Svi skrivamo to što je u sebi, siječemo, a Isus veli: ‘Ljubi to što ne voliš na sebi‘. Ne zato što to ne valja, nego zato što je to tvoje. Kada to prihvatiš promijenit ćeš svoj odnos prema sebi. Nećeš se skrivati od sebe samoga, bit ćeš savršen, cjelovit kao Otac, jer Otac na sebi nema ničega što od sebe odbacuje, što na sebi ne voli. To što na sebi ne voliš pokušaj Očevom ljubavlju prihvatiti. Sve što je na tebi bolno, ranjeno, trnovito, pozovi Isusa, pozovi Duha da ti to učini prijateljski.”

Kazao je da ljubiti neprijatelje svoje znači ljubiti Boga jer Bog može biti naš neprijatelj. “Ne da Bog dolazi kao neprijatelj, nego ja mislim i osjećam, to živi u meni i bojim se toga, jer kad me život pokosi onda mislim, pa i taj Bog, On je svemoguć, On sve zna, kako to da nije spriječio, što je to učinio od mog života, kao da voli da ja patim i malo po malo mislim, Bog možda jest prijateljski, ali ne meni, možda drugima je blizak, ali meni je dao samo patnju, samo gorčinu, samo muku i sav naš trud u kršćanstvu se sastoji u tome hoću li pristati na takvu demonsku sliku Boga u kojoj Bog želi moju muku ili ću pristati na Kristovu sliku Boga. A Kristova slika Boga jest Otac kao sunce koje grije dobrima i zlima, koji je kao kiša koja pada pravednima i nepravednima “, istaknuo je.

A Kristova slika Boga jest Otac kao sunce koje grije dobrima i zlima, koji je kao kiša koja pada pravednima i nepravednima.

A na pitanje zašto ljubiti svoje neprijatelje odgovorio je: “Ne zato da se promijene jer se neće promijeniti, naprotiv, što ih budeš više ljubio bit će ti veći neprijatelji. Isus je pokazao što je više dobra činio to je srce postajalo kruće, to su mu bili veći neprijatelji. Svaki put kada je činio sve veće stvari mržnja je bivala sve veća, sve više su ga htjeli ubiti i na koncu su ga ubili. Njegova ljubav prema onima koji su ga mrzili nije ga poštedjela muke i smrti, ali Isus nije bio ispunjen mržnjom, ali on nije bio zatrovan, ali on nije išao u igru sa smrću. On je ostao cjelovit kao Otac nebeski. Nije se dozvolio uvući u igru. Izbjegni tu igru, odvući ćete u to da ćeš na koncu biti kao tvoj neprijatelji pa ćete biti slika jedan drugome. Ocu se okreni. To znači da u meni nema ničega što mrzim, ničega što odbacujem. To je teško i to ne ide jednostavno i to ne ide našim silama, ali ide s Bogom koji je živ, koji nije dalek, koji je blizak, koji te ispunja snagom da možeš biti sličan njegovom Ocu.”

Izbjegni tu igru, odvući ćete u to da ćeš na koncu biti kao tvoj neprijatelji pa ćete biti slika jedan drugome. Ocu se okreni.

“Evo nas do njegovih nogu s molitvom da nas ispuni Duhom, da nam očisti srca, da nam očisti um od svih zala i neprijatelja s kojim se možemo susresti. Probudimo u sebi volju da budemo slični Ocu. Probudimo u sebi volju da se upustimo u avanturu s Kristom. Mi ne moramo s njim. Mi možemo biti drukčiji, mi se možemo drukčije ponašati, ali kršćanstvo se i sastoji u tome da se ja odlučim ići za njim, da ja povjerujem da je njegov put kada krenem za njim za mene bolji, da imam više života, da nisam osakaćeniji, nego da dobivam više. To povjerovati znači ući u kršćanstvo. Ići iz površinske pripadnosti određenom narodu i određenoj religiji to znači otvoriti se susretu s Bogom koji je na ti s tobom, koji je osoba, koji je živ, koji je uskrsnuo, koji hoćeš da rasteš nježno, da budeš sličniji Ocu. Dopustimo mu da uđe u naš život. Da nas očisti od svih naših neprijateljstava i od sveg otrova kojeg su nam ubacili unutra. Odrecimo se i odlučimo da će nam Isus biti mjerilo, da nam zlo koje su nam činili neće biti mjera i da nećemo uzvraćati po tuđem zlu, nego po Božjem dobru. Onda će se stvari mijenjati I onda ćemo doć pred žrtvenik i spoznati da je Otac savršen i da nas ljubi”, zaključio je.

Cijeli nagovor pogledajte ovdje!

https://www.youtube.com/watch?v=A78vqrS6J9A