On je znao moju dušu. Rekao sam mu da mi je zgodnije i bolje da sutra ujutro popričamo, a u duši sam mislio kako ću otići u župu Grab i neću se vraćati dok otac magistar bude u Sinju. Izjutra rano krenem na biciklu prema Grabu preko Brnaza. No od Sinja kroz Brnaze do raskršća prema Trilju pratile su me silne muke. Ni bicikl nisam mogao voziti jer me savjest korila. U sebi sam izgovarao ove riječi: “Isuse, kunem se tvojim svetim imenom da ću se odmah vratiti u Sinj čim proslavim svetu misu u Grabu.”
Sluga Božji fra Ante Antić isticao se izvanredno kreposnim životom, osobito čistoćom i dobrotom srca, poniznošću, jednostavnošću, ljubavlju prema Kristu i Blaženoj Djevici Mariji, vjernošću Crkvi, svome franjevačkom redu i provinciji. Mnogi se preporučuju njegovu zagovoru kod Boga ili mu zahvaljuju za primljene milosti. To je bio dostatan razlog da se godine 1984. pokrene postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim. Tim je činom o. Antić dobio naslov sluga Božji.
U nastavku prenosimo svjedočanstvo fra Franje Petričevića objavljeno na stranici Otac Ante Antić:
Bilo je to 1963. godine kada sam posjetio Zagreb, a fra Antu nisam našao u samostanu. Toga je dana bio u Samoboru. Pošao sam k njemu u Samobor da ga posjetim i vidim. Kad sam ga pozdravio i rekao mu da sam došao malo u Zagreb da obiđem velesajam, on će mi odmah: “Ti si fra Franjo, došao radi mene. Sutra ćemo se naći zajedno u Zagrebu.”
Iz tvojeg poniženja Bog će izvući veće dobro za spas duša, za svoju slavu po njima kao i tvoje dobro.
Sutradan mi je trebao otkriti dušu nakon 12-14 godina od Makarske, trebalo se je ispovjediti pred njim. Bio sam u strahu. Što ću mu otkriti, što ispovjediti? Kad sam se jednom ispovjedio kod strogog svećenika, taj isti je na mene svalio sve strijele i gromove, a kada je fra Ante o tome doznao ovako mi je razjasnio: “Bog te ponizio, Bog te ponizio da ti sam budeš milostiv dušama. Nije to bila tvoja zloća, nego tvoja slabost. Iz tvojeg poniženja Bog će izvući veće dobro za spas duša, za svoju slavu po njima kao i tvoje dobro. Tako ćeš još više privlačiti duše Bogu.” Vidite li kakva je razlika kod svećenika, ispovjednika? Jedan ima oštrinu i srdžbu, a drugi kao fra Ante blagost, ljubav da pokaže pravi put i milost ispovijedi.
Fra Ante je bio pravi prorok! Prodirao je i gledao u dušu. On je čovjeka liječio. Preobražavao. Mijenjao je svog pokornika u čovjeka stvorena na sliku Božju. Bilo je to 1954. ili 1956. u Sinju kada je u devet sati navečer fra Ante pokucao na vrata moje sobe. Otvaram mu vrata i velim: “Oče, kud ćete u ovo vrijeme?” On se okrenu kao da sam ga prekorio, uvrijedio; činilo mi se da se ražalostio što sam odbio pozornost.
Mijenjao je svog pokornika u čovjeka stvorena na sliku Božju.
On je znao moju dušu. Rekao sam mu da mi je zgodnije i bolje da sutra ujutro popričamo, a u duši sam mislio kako ću otići u župu Grab i neću se vraćati dok otac magistar bude u Sinju. Izjutra rano krenem na biciklu prema Grabu preko Brnaza. No od Sinja kroz Brnaze do raskršća prema Trilju pratile su me silne muke. Ni bicikl nisam mogao voziti jer me savjest korila. U sebi sam izgovarao ove riječi: “Isuse, kunem se tvojim svetim imenom da ću se odmah vratiti u Sinj čim proslavim svetu misu u Grabu.”
Vidiš dokle bi te dovela tvoja lukavost da te Duh Sveti ne rasvjetljuje.
Tako je i bilo. Kad sam proslavio misu odmah i najhitnije sam krenuo u Sinj. Trebam hitno na ispovijed kod oca magistra. Kleknuo sam i najprije zatražio oproštenje jer sam ga, smatram, uvrijedio; rekao sam mu što sam sinoć mislio u sebi kad sam odbio njegov posjet. A on će mi kao pravi prorok i čovjek Božji: “Vidiš dokle bi te dovela tvoja lukavost da te Duh Sveti ne rasvjetljuje. Vidiš li kako je ljudska narav lukava, često opasna za duhovni život vječne duše…” Jednom zgodom mi rekao: “Ti si zapostavljen od starješina, ali ne da bi te oni mrzili nego jer tvoja slava na nebu mora biti veća kada si na ovome svijetu zapostavljen.” I još mi rekao: “Ljubav prema siromasima nisu ti dali fratri nego tvoji roditelji”. On je za mene bio prorok i čovjek Božji.
(“Dobri otac Antić” – glasilo vicepostulature sluge Božjeg oca Ante Antića / broj 82 /godina 1992.)