Kako to da u Jeruzalemskoj Bibliji jednostavno nema 21. retka u 17. poglavlju Matejeva evanđelja? Je li netko pogriješio, namjerno izostavio ili je riječ o nečemu drugom? Pojasnio je za Katolički tjednik izv. prof na KBF-u u Sarajevu dr. don Dubravko Turalija. Pojašnjenje prenosimo u nastavku.

Postoji pokoja omaška u Bibliji – a nema ih puno – koja promakne i pronicljivu učiteljskom oku, a kamoli neće prosječnu čitatelju koji maratonski pokušava iščitati što više stranica svetoga teksta. Ipak ima i početnika koji odmah zamijete određene tekstualne svetopisamske nedostatke. Poradi takvih, ali i za druge zainteresirane, pišemo ovu kratku opasku na 21. redak 17. glave Matejeva evanđelja.

U drugom dijelu 17. glave evanđelist pripovijeda kako je Isus ozdravio opsjednuta dječaka kojega je njegov otac doveo k Učitelju. Ista priča, ali na sličan način opisana je i u evanđeljima po Marku i Luki, u njihovim 9. glavama. Ne znamo pouzdano čija verzija od ove tri je najstarija, ali znamo da je Matejevo evanđelje izvorno napisano na aramejskom jeziku pa kasnije prevedeno i nadopunjeno grčkim. To nam najbolje svjedoče i dokazuju semitske strukture rečenica u njegovu evanđelju, ali i pojedine aramejske riječi koje su ostale netaknute. Na tragu toga pretpostavljamo da je najizvorniji opis ozdravljenja dječaka upravo ovaj iz Evanđelja po Mateju.

Isus izgoni zloduha kojega nisu mogli istjerati učenici

Isus se s Petrom, Jakovom i Ivanom povukao na goru gdje je doživio preobraženje. Sada se, zajedno s njima vraća ostalim učenicima, ali među njima zatiče pravi metež. Naime otac opsjednutog dječaka, kada je vidio da nema Isusa među učenicima, zamolio je njegove apostole da izvrše egzorcizam nad nesretnim maloljetnikom. Naravno, apostoli su pokušali, no bezuspješno. Ali kada je došao Isus, stanje se drastično mijenja. Isus ne samo da istjeruje zloduha, nego i liječi dječaka. Svijet je ostao izvan sebe jer su bili svjedoci demonskih vrisaka, urlika, jauka i trzanja. Taj prizor, ali ponajviše i nemoć koju su doživjeli apostoli, ne samo da ih je osobno pogodila, nego je razočarala i prisutne jer su se mnogi zapitali kako to da njihov Učitelj čudotvori s takvom lakoćom i vještinom, a njegovi učenici da ne znaju ništa. Drugim riječima, ili su slabi đaci pa ne hvataju lekcije ili je po srijedi puno ozbiljniji posao. E, tu i dolazimo do razilaženja evanđeljȃ.

Razilaženje u evanđeljima

Dok Evanđelje po Luki jednostavno izostavlja ovaj obrazac, Evanđelje po Marku navodi da se egzorcizam nad zlodusima isključivo izvodi pomnim usvajanjem Učiteljevih riječi, meditiranjem nad svime što govori te nasljedovanjem njegova primjera u krajnjoj oskudici i pokori.

Apostoli razočarani u svoje primijenjeno znanje, otvoreno pitaju Isusa u čemu je problem i Isus im bez okolišanja odgovara da je njihov glavni problem u vjeri jer je manjkava, primitivna, tj. nerazvijena pa kao takva neučinkovita.

Međutim, Evanđelje po Mateju ne kaže tako. Apostoli razočarani u svoje primijenjeno znanje, otvoreno pitaju Isusa u čemu je problem i Isus im bez okolišanja odgovara da je njihov glavni problem u vjeri jer je manjkava, primitivna, tj. nerazvijena pa kao takva neučinkovita. No kada bi se samo malo poradilo na njoj – tako sitno kao što je sjemenita gorušica – činili bi ista, čak i veća čuda od svojeg Učitelja.

Umetnuti „Markov 21. redak“

Ovo je doista izvorna namisao perikope o opsjednutome dječaku u Evanđelju po Mateju i tako je prenose svi glavni manuskripti kao što su veliki Sinajski i onaj Vatikanski. Međutim, kada je Matejev tekst preveden na grčki, redaktori su pokušali ujednačiti evanđelja pa su na kraju priče o gorušičinu zrnu umetnuli „Markov 21. redak“ koji je posve drugačiji odgovor na ključno pitanje o egzorcizmu naspram onog Matejeva.

Zbog toga ga pojedine Biblije, kao što je Jeruzalemska, jednostavno isključuju iz Matejeva teksta, ostavljajući redak 21. praznim.

Inače, Isus u evanđeljima ne pridaje veliku pozornost postu. Često govori o molitvi, ali vrlo malo o postu, tako malo da ga skoro i zapostavlja. Međutim, Crkva poslije Isusova uskrsnuća strukturirala je svoje snage pa su se pokorničari sve više isticali u narodu kao istinski molitelji i iscjelitelji. Takvi su praksom jednostavno preuzeli na sebe egzorcističko poslanje, ali ipak ne s nekim zamjetnim, a pogotovo ne s velikim uspjehom. Zbog toga se ipak čini da pravi odgovor za zloduhe, zlodjela i sve ostale zavodljivosti i zablude u svijetu i dalje leže u recima Evanđelja po Mateju koji ne omalovažava molitvu i pokoru, ali ispred obiju stavlja rast u vjeri. Konačno, ta zauzetost na istinsko zbližavanje s Bogom kao sa svojim roditeljem prema mudrome Pavlu bila bi ona frekventna hvalospjevna autocesta ljubavi između Boga i ljudi te čovjeka i čovjeka.