Radosna otajstva

U prvom radosnom otajstvu, Navještenju, duša se sjeća svoga životnog poziva i prinosi se Volji Božjoj:

Ecce ancilla Domini. “Evo službenice Gospodnje.” To je istina bez obzira na to u kakvom je stanju života. Posebno vrijedi za duše posvećene Bogu i one koji imaju velike odgovornosti, poput roditelja i onih koji obnašaju visoke javne dužnosti. Mlade koji nemaju te odgovornosti molitva i razmatranje prvoga otajstva usmjeravaju u neizvjesnost budućnosti s odlukom da vrše volju Božju.

Duša također moli za popravak, jer svaka molitva može imati moć popraviti i nadoknaditi grijehe onih koji žive kao ovce uznemireni svojim strastima – ili, još gore, u pobuni protiv Božje volje. Marijina Ecce ancilla Domini imala je ovu vrijednost naknade jer je ona druga Eva, kao što je Isus drugi Adam, a Marija se iskupila za pobunu prve Eve, podvrgavajući svoju volju Božjoj volji.

U drugom radosnom otajstvu, Pohođenju svete Elizabete, duša od Marije uči djelotvornu ljubav i ljubav koja Bogu daje svaku čast i slavu. Postaje brzo pomagati drugima, moliti za njih i dijeliti darove koje je primilo od Boga. Umjesto da se ponosi, svu slavu daje samo Bogu.

U trećem radosnom otajstvu, rođenju Isusovu, duša se kao dijete klanja božanskom Otkupitelju, pridružuje se zboru anđela i prinosi Isusu svoje darove, kao što su činili pastiri i mudraci. Na taj se način isplaćuje za vlastitu nezahvalnost prema Isusu i nezahvalnost drugih. Duša mu se nudi s nježnošću punom ljubavi koju nadahnjuje malo Novorođenče.

U četvrtom radosnom otajstvu, prikazanju, duša se prinosi Bogu s Marijom, obogaćena zaslugama euharistijskog Isusa. Duša mu također prinosi, poput dvije golubice pune ljubavi, dušu i tijelo, zajedno s Marijom u prinosu dviju golubica dok je prikazivala svoga Sina u Hramu.

Marija je ponudila dar siromaštva, u poniznosti svoga srca, i taj je dar zamijenio janje, žrtvu bogataša. Sve je bilo tako logično. Marija, naime, prinosi u Hram pravoga Jaganjca Božjega, a sebe i svetoga Josipa, Prečista, prinosi kao dva goluba. Dva goluba i jedno Janje. Duša se u svojoj žrtvi kao duša žrtve prinosi Bogu s Isusom: prinosi patnju svoga tijela i duha kao dva goluba.

Razmatranja o duši u otajstvima krunice

U petom radosnom otajstvu, nalasku Djeteta Isusa u Hramu, duša prati Mariju u boli što je izgubila Isusa i u radosti što ga je ponovno našla. Duša razmišlja koliki je gubitak zanemariti Isusa u vlastitom životu zbog svojih grijeha i koliko ga je potrebno ponovno pronaći u hramu Božjem sa sakramentom pomirenja. Duša misli i na druge, i na narode koji su Njega izgubili, i pridružuje se Marijinim žalostima. Toliko je podnijela, iskupivši se za jadne i bijedne duše lišene Isusa, nevješte u svojim mislima i prevarene lošim utjecajem svijeta oko njih.

Znanstveno je dokazano da se ručni satovi onih koji rade u blizini električnih struja — televizija, radio i tako dalje — magnetiziraju i pokazuju besmislena vremena kada je kotač za ravnotežu napravljen od čelika. Isto tako, duše koje su zalutale greškama i porocima u kontaktu su sa svijetom i sotonskim utjecajima. Ti razorni utjecaji ih, da tako kažem, magnetiziraju. Oni više ne mogu rasuđivati ​​i postaju dezorijentirani zbog vlastite uskraćenosti; ne prikazuju Božja vremena naznačena na nebeskom brojčaniku i hodom sunca. Duša moli Mariju, koja je Isusa našla u Hramu među učiteljima zakona, da u njezinoj žalosti sve duše i narodi nađu Isusa u Crkvi i njezinom nauku.