U Kafarnaumu još uvijek možemo vidjeti sinagogu u kojoj je Isus govorio. Ostali su zidovi poprilično sačuvani, a i cijeli okoliš s Petrovom kućom zrači svježinom. Možemo se lako uživjeti u sve što se nekoć događalo, kao da je sada. Na našu sreću, uvijek je sada, piše Katolički tjednik.

Prvi je Isusov nastup u toj sinagogi bio dramatičan kao i onaj posljednji kada su ga mnogi napustili jer je bio tvrd njegov govor, a govorio je o svom tijelu i krvi i potrebi da se jede i pije da bi se imalo život u sebi. Tada je nastupio s takvom silom da su svi govorili kako je to snažan nauk. Jednom je riječju istjerao nečista duha iz jednog opsjednutog. Zloduh mu je prije toga rekao da zna tko je on i da ga je došao uništiti. Duh nema mesa i time nema ni povijesti. Zato je sve išlo brzo.

Ona je završni egzorcizam.

Mi imamo meso/tijelo, i povijest. Nas se ne može tek tako očistiti. Ono zlo koje ulazi u tijelo i povijest duboko se ukotvljuje. Povijest je slojevita i tijelo je složeno i nečistoća zla koja u njih ulazi iziskuje dugo pranje. Prisjetimo se samo iz svakodnevnog života kako ide s nečistoćom koja se duboko zavukla u pore nekih stvari. Potrebno je dugotrajno i strpljivo odstranjivanje nečistoće.

Možemo reći da je prvi Kristov zahvat u kafarnaumskoj sinagogi bio svojevrsni uvod u ono što je trebalo učiniti kasnije, do kraja. Potrebno je Tijelo koje će očistiti tijela. Potrebna je povijest spasenja da uništi povijest zla u nama. To je euharistija, povijesno blagovanje Tijela i Krvi Kristove. Ona je završni egzorcizam.

Mi smo tijelo i povijest i potrebno je tijelo koje je kadro stvoriti puno jedinstvo. To je Tijelo Kristovo.

Sinagoga je sastajalište, prema izvornom smislu riječi i prema onomu što se činilo u njoj. Židovi se sastaju u sinagogi na slušanje Riječi Božje. Ona je ujedinjujući faktor naroda. No, nije dovoljni. Riječ je na razini duha. Mi smo tijelo i povijest i potrebno je tijelo koje je kadro stvoriti puno jedinstvo. To je Tijelo Kristovo. Ono se daje za nas da nas ujedini da budemo jedna duša i jedno tijelo. Ono nas čisti do kraja. Sjetimo se Poslanice Hebrejima. Pisac Poslanice kaže da ni hramske žrtve nisu bile kadre očistiti našu savjest od mrtvih djela. Zato je bilo potrebno da Sin Božji uzme tijelo i u svom tijelu, jednom zauvijek, ispuni volju Božju za sve ljude, da svi budu jedno!

U Starom zavjetu stalno se proglašava da će Bog uništiti sve naše neprijatelje. Krist je rekao da je on došao razoriti djela đavolska. To je učinio na križu, vlastitim tijelom. Njegovim je uskrsnućem to tijelo postalo euharistijsko. Sada, blagujući tijelo i krv Kristovu, on do kraja uništava naše neprijatelje/grijehe, i razara svaku pregradu koju đavao stavlja između nas. I to se događa polako. Iz euharistije u euharistiju. U povijesnom hodu. U dubini naših duša i tijela. U Crkvi koja je tijelo Kristovo, a time i u cijelom svijetu.

U povijesnom hodu. U dubini naših duša i tijela. U Crkvi koja je tijelo Kristovo, a time i u cijelom svijetu.

Kafarnaum inače znači polje utjehe. Euharistija je naša utjeha u ovom demoniziranom, nečistom svijetu. Uvijek svježa. Uvijek sada. Uvijek nova. Uvijek snažna.