Kako razvijati otpornost na krizne situacije, stres i traumu bila je tema HKR-ove emisije "S druge strane ogledala" u srijedu 22. svibnja u kojoj je govorila dr. sc. Anita Dučkić Sertić, logoterapeut i duhovni terapeut, voditeljica Centra za promicanje dobrobiti ranjivih osoba HKS-a.
Na početku emisije govorilo se o otpornosti te je gošća naglasila de je važno razvijati otpornosti. Pri tome je naglasila da se ne možemo unaprijed pripremiti na stres. “U meni postoji kapacitet koji će mi dati da prihvatim sve ono što se događa. Kada razvijemo sustav otpornosti ne znači da su te osobe uvijek sretne radosne nego usprkos svemu što se događa još uvijek imaju volje za životom i volje ići naprijed”, rekla je.
Govoreći o gubitku bližnjih naglasila da je pitanje kako ćemo iz tih bolnih osjećaja izići vani. “Kada nam se dogode tragične životne situacije otpornost nam daje Bog i bližnji oko nas te se nositi s postojećom situacijom”, istaknula je.
A odgoj za otpornost počinje u djetinjstvu i važno je da roditelji moraju od starta učiti prihvaćati djecu i negativne situacije jer na taj način djeca nadvladavaju svoje poteškoće. “Dijete mora samo iskusiti i ugodne i neugodne stvari. Tako pomažemo djetetu u razvijanju zaštitnih čimbenika”, dodala je.
I kada je riječ o tragičnim situacijama i gubitcima jednostavno kao vjernik ideš iz perspektive da je taj netko s Kristom i to nam daje snage i utjehe da ćemo vidjeti tu osobu
Nadalje, u emisiji je govorila o važnosti duhovnosti u razvoju otpornosti i dodala: “Mnoga znanstvena istraživanja o tome govor. Šteta je ne koristiti taj resurs. I kada je riječ o tragičnim situacijama i gubitcima jednostavno kao vjernik ideš iz perspektive da je taj netko s Kristom i to nam daje snage i utjehe da ćemo vidjeti tu osobu”.
Dotaknula se i odnosa s toksičnim osobama i naglasila da ne smijemo dopustiti da ta toksičnost utječe na nas i važna je mentalna higijena da znamo tko smo i time štitimo svoje srce. “Nije lako s tim živjeti. Prije svega poštujem tu osobu jer je dio moje obitelji, ali jednostavno taj otrov neću primiti na sebe. Odbijam ga na svjesnoj razini. Neću dopustiti da te negativne riječi utječu na mene i da neću o tome razmišljati. Toksične osobe znaju jako ubosti osobu. Zato je važno iz dana u dan se vježbati i jačati svoj mentalni kapacitet”, pojasnila je dr. sc. Dučkić Sertić.
Potrebno je jako puno vremena. To je teško i izazovno, ali to je način razvoja otpornosti.
A kako pripremiti članove obitelji na otpornost prema depresivnim epizodama članova obitelji odgovorila je: “Važno je razumjeti te njegove faze. Ne treba njemu govoriti kako će to proći nego dati mu do znanja da smo tu uz njega i jednostavno ne tražiti previše od njega neke promjene. Potrebno je jako puno vremena. To je teško i izazovno, ali to je način razvoja otpornosti. To je vježba i to je život. I kad više ne možemo prepustiti Gospodinu”.
Nadovezujući se na prethodno rečeno kazala je da je važno razumjeti tu osobu kako ne bismo upali u svađe i prepirke.
O načinu otpora pri saznanju teške dijagnoze kazala je da je važan unutarnji kapacitet svake osobe i genetska predispozicija koju nosimo te je potrebno dopustiti dopustiti taj šok i pustiti da sve iziđe van. “Svatko od nas ima potrebu za životom i svaki otpor u nama daje snagu da gledamo ispred. Važne su mi bliske osobe i duhovni resurs. Onda ćemo raditi na svojoj psihi, svojim odnosima, svojoj prehrani i s pozitivnim stavom i borbenošću ići dalje”, dodala je.
“Humor je veliki resurs u suočavanju s poteškoćama. To je snaga koja nam je dana s kojom mi možemo ići kroz život. Bog nam je dao kapacitete da i kroz smijeh, i kroz suze i radost živimo život punim plućima i da s jedne strane proživljavamo i bol i patnju i isto tako biti suport drugome koji pati”, dodala je.
O razvoju obiteljske otpornosti rekla je: “Dopuštamo članovima obitelji da se zavijaju. Dajemo im emocionalnu podršku, ali i ostale podrške, ali smo tu jedni za druge, razumijemo, to ne znači da smo idealna obitelj, ali smo funkcionirajuća. Mi se tada ujedinjujemo i zajedno pokušavamo pomoći našim članovima obitelji”.
Isto tako važne su crkvene zajednice u razvoju otpornosti, ali isto tako znamo da nismo otok za sebe i da nismo izolirani i zajedništvo nam daje snage za razvoj otpornosti.
“Važan je kut s kojeg gledam na situaciju. Pomaknut se i pogledati s drugog aspekta i ako sama ne mogu dopustit ću drugima da mi pomognu. Možemo se suočiti i nadići tu situaciju. Nema mjesta strahu i neću uopće razmišljati što će doći. Važno je da sada i ovdje živim”, poručila je.
Cijelu emisiju poslušajte ovdje: