Kada Ivan Krstitelj vidi Isusa kako se približava, on Ga identificira kao dugo očekivano Janje, i izričito navodi svrhu Njegova poslanja- da postane žrtva koja će odnijeti grijehe svijeta.
Evanđelje nas već počinje pripremati za sljedeća velika razdoblja liturgijske godine– korizmu i Uskrs.
Evanđelje
“Ivan Krstitelj je vidio Isusa kako dolazi prema njemu i rekao: ‘Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta”. Često smo slušali riječi Ivana Krstitelja tijekom vremena došašća, a što nam to ponovno Krstiteljev glas poručuje o našem Gospodinu?
Kada Ivan Krstitelj identificira Isusa kao “Jaganjca Božjeg, koji odnosi grijehe svijeta”, on sažima i anticipira tijek povijesti spasenja. Vraćajući se sve do priče o Abrahamu i Izaku na planini Moriji, prisjećamo se da je Bog tražio od Abrahama da žrtvuje svog sina. Koliko god zahtjev izgledao bizarno, Abraham je bio spreman poslušati ga. Na putu uz planinu Izak je postavio pitanje koje je paralo srce: “Oče moj! Gle, vatra i drva; ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?” Možemo samo zamisliti koliko je Abrahamu bilo teško odgovoriti: “Bog će si priskrbiti janje… sine moj” (vidi Post 22,7-8). U njihovoj neposrednoj situaciji, Abraham je bio spriječen da žrtvuje Izaka i umjesto toga je bio odveden do ovna koji je glavom zapeo u grmlju- drugim riječima, janjetu s “krunom” od trnja, piše Gayle Somers s portala Catholic Exchange.
Kasnije, kada je okrutni faraon držao Izraelce u ropstvu u Egiptu, klanje pashalnih janjaca i liturgijski obrok njihovih tijela oslobodili su ih za njihov put kući u Obećanu zemlju. Ovaj povijesni događaj bio je toliko temeljan u povijesti Židova da je Bog naredio da se slavi svake godine. Žrtveno janje bilo je trajna stvarnost za narod Božjeg Saveza.
Nakon mnogo godina života u Obećanoj zemlji i mnogo godina namjerne neposlušnosti Njegovog naroda, Bog je obećao, preko proroka Izaije, da će jednog dana poslati svog Slugu da ispravi sve što je pošlo po zlu. On bi sam priskrbio Janje. Ovaj će Sluga izvršiti svoje poslanje kroz patnju i smrt; On će biti nevino janje zaklano za grijehe drugih (vidi Iza 53,7-12; KKC 608).
Dakle, kada Ivan Krstitelj vidi Isusa kako se približava, on Ga identificira kao ovo dugo očekivano Janje, i izričito navodi svrhu Njegove misije – da postane žrtva koja će odnijeti grijehe svijeta. Ivan također aludira na tajanstvenu božanstvenost ovog Jaganjca: “On je onaj za koga rekoh: ‘Za mnom dolazi čovjek koji je ispred mene jer bijaše prije mene’.” Ovo Janje nije kao bilo koji drugi Božji sluga koji su se pojavljivali kroz povijest spasenja, uključujući i samog Ivana Krstitelja. Ne, ovaj Jaganjac je postojao prije svih vremena, a njegova pojava znači da sada grijeh može biti oprošten i ljudska duša, u krštenju, može biti ispunjena Duhom Svetim. Ovo ispunjava Božju izvornu namjeru kada je stvorio muškarca i ženu: “Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična” (vidi Post 1,26). Ivan, kojega je Isus opisao kao najvećeg od svih proroka, daje svoje snažno svjedočanstvo o početku Isusova javnog djelovanja, propovijedanju Kraljevstva Božjega, koje se slavi u obično vrijeme: “I ja sam to vidio i svjedočim: on je Sin Božji.” (Iv 1,29-34)
Gospodine Isuse, došao si predati samoga sebe za mene i sve druge grješnike. Hvala Ti za ovu žrtvu i za novi život koji ona za nas znači.