Za kvalitetan duhovni život općenito je potrebna disciplina duha! Što bi to trebalo značiti za svakog vjernika u vrijeme došašća?

Jedna od velikih zamki duhovnog života je misliti kako je dovoljno to što volimo Boga i želimo uvijek činiti dobro. Istina je da smo mi nesposobni biti dobri. Svi smo se puno puta našli u situaciji u kojoj nismo htjeli povrijediti, iznevjeriti, raniti drugoga, a ipak smo to učinili. Sam sv. Pavao, apostol koji je evangelizirao pola Europe, javno se žali kako nije sposoban činiti dobro (usp. Rim 7,14-8,12). Ključ uspjeha da postanemo dobri ljudi, da izrastemo u svece, jest pustiti Bogu da djeluje kroz nas, a to činimo kroz duhovnu disciplinu tj. redovitu molitvu, primanje sakramenata i čitanje Svetoga pisma. Vremena kao došašće ili korizma su odlična prigoda za stati malo sa svakodnevnim jurcanjem, vidjeti u kakvom je stanju moja duša i krenuti raditi na sebi. Ne možemo pustiti da se stvari odvijaju same od sebe, jer tako najčešće nikada ne molimo, nego moramo imati čvrsti duhovni raspored, kao što imamo i za sve velike stvari u životu.

Koji biblijski tekstovi nam mogu pomoći u toj pripravi duha? Kako s Djevicom Marijom intenzivnije doživjeti došašće?

Biblija je uvijek odličan početak duhovne pripreme za bilo što, a kada govorimo o došašću, o pripremi za Isusov dolazak, najbolji primjer imamo u Blaženoj Djevici Mariji. Nakon što joj je anđeo navijestio da će roditi, Marija je pohitila u gorje svojoj rođakinji Elizabeti. Možemo samo misliti koliko je Marija imala razloga za brigu oko vlastite sudbine, jer se našla trudna izvan braka, s pričom u koju nitko neće povjerovati. No, Marija ni na tren ne misli na sebe, trči kako bi služila svojoj rođakinji, Elizabeti za koju saznaje da je također trudna, što je u staračkoj dobi vrlo teško i opasno, pored toga što je nemoguće. Marija juri da joj pomogne!

Drugi razlog zašto Marija ide jest da bi slavila Boga s nekim tko ju razumije. Elizabeta je doživjela čudo vrlo slično Marijinom, stoga trči k njoj kako bi zajedno izrekle zahvalu Bogu. Treće, Marija ide jer je htjela na svoje oči vidjeti Božje čudo o kojem joj je anđeo govorio. Čudesa jačaju našu vjeru, daju nam polet i snagu za ustrajnost u teškim vremenima koji Mariju tek očekuju.

Ova tri razloga Marijina odlaska Elizabeti su tri poticaja i načina kako se trebamo pripremati za Isusov dolazak: služenjem drugima, slavljenjem Boga u zajednici i rastom u vjeri. Upravo je to ono na što nas Crkva poziva u ovom vremenu došašća kroz razne karitativne akcije, dolazak na zornice, ispovijedi, duhovne obnove…

Kako se u svojoj obitelji, u svom domu, pripraviti za Isusovo rođenje?

Najmanje važna priprema za božićne blagdane jest ona materijalna. Čini mi se da se tu najviše potrošimo, a najviše pretjeruju prebrižne domaćice. Sezonska čišćenja, priprema sto vrsta kolača, slanje čestitki, kupovina darova, ukrasa, borova itd. su sve sporedne stvari. Krist želi da u prvom redu uredimo dušu, a ne kuću. Stoga svima preporučam da ovaj Božić obave sezonsko čišćenje duše jednom dobrom ispovijedi, da prozrače svoje domove tako što će pustiti svježinu Duha Svetoga u svoj život, da operu zastore na svom srcu, uklonivši sve brige i tjeskobe, a prazne površine u dnevnom boravku ukrase nadom i radošću. Najbolji pokloni za one koje volimo su strpljivost i brižno slušanje, sve ostalo si mogu sami kupiti. Nema većeg dara za djecu od dara vjere, pričajte im o svojem obraćenju i koliko vama Bog znači u životu. Naravno, da biste u svemu tome uspjeli, potrebna je disciplina duha i sve ono što smo već rekli: molitva, post, sakramenti i Sveto Pismo.

Adventske svijeće – foto: Pixabay

Crkva nas uči da se za velike svetkovine pripravljamo sakramentom pokore i pomirenja. Da ne bismo samo slijedili upute, želimo znati što to točno znači za našu dušu i kako se kvalitetnije suočiti sa svojim slabostima?

Sa slabostima treba točno to, suočite se, pogledati ih i najprije si priznati da sam slab i nemoćan, ali usprkos tome Bog me prihvaća, ljubi i poziva da nešto učinim. Jedno je lijepi i idealni “ja” kakav želim postati, a drugo je moja realnost: “ja” slomljen, grešan, jadan i nikakav. Zato se ne zatvaram u vrtlog jadikovanja i očaja nego mogu živjeti s mirom, jer moja vrijednost ne ovisi o mojim uspjesima nego o Božjem prihvaćanju.

Ključ uspjeha da postanemo dobri ljudi, da izrastemo u svece, jest pustiti Bogu da djeluje kroz nas, a to činimo kroz duhovnu disciplinu tj. redovitu molitvu, primanje sakramenata i čitanje Svetoga pisma.

Ispovijed nije sređivanje računa s nekim mrkim nebeskim vladarom, nego susret u kojem doživljavam Njegovo milosrđe, ljubav i praštanje. Taj susret me ozdravlja, podiže kako bih ovim svijetom hodio uzdignute glave. Iako sam i dalje grešan, živim radosno jer znam da me Isus opravdava.

U vremenu došašća Isus nas poziva na budnost, na bdijenje, što to konkretno znači u došašću i kako to primijeniti kroz život?

Biti budan ne znači zaspati i živjeti u nekom svijetu snova već širom otvoriti oči i gledati svijet oko sebe u ispravnom, Božjem, svjetlu. Kako se sve više družimo s Bogom putem svoje duhovne discipline, tako nam se polako oči otvaraju i počinjemo uočavati neke stvari koje prije nismo viđali, a mnoge sanje i iluzije se polako raspršuju. Postaje nam sve jasnije što je to u mom životu što me od Boga odvlači, kojim putem trebam ići, na koji način riješiti problem koji imam itd. Snove ne možemo kontrolirati nego njima kontroliraju naši strahovi, čežnje i sjećanja, ali kada se probudimo, počinjemo razlikovati istinu od laži, uzimamo nazad kontrolu nad svojim životom i predajemo ga Bogu, jer ipak On zna najbolje.