Prolazeći pokraj opatije Fossanova cistercitskih redovnika južno od Rima, pristao je ostati tamo kako bi povratio svoju snagu, donosi CNA.  U klaustru je svome pratiocu izrekao: “Reginaldo, sine moj, ovdje će biti moj vječni počinak, ovdje ću živjeti jer sam to želio.” Na to su braća dominikanci koji su ga pratili počeli plakati.

Kako su dani prolazili, svetom Tomi, prikovanom za krevet, postajalo je sve gore i gore. Neki redovnici, vidjevši da se njegovo vrijeme odlaska bliži, odlučili su provoditi što više vremena u njegovom društvu.  Unatoč svom stanju, Akvinski nije prestao biti veliki odgojitelj te je s njima podijelio kratko razmišljanje o Pjesmi nad pjesmama, knjizi iz Starog zavjeta.

Kasnije je sveti Toma tražio svetu pričest. Primijetivši svećenika koji donosi posvećenu hostiju, nije mario za svoje stanje i prostro se na pod sa suzama u očima da primi svog Gospodina.

Nakon pričesti upitan je vjeruje li u euharistijskog Isusa. Usred suza, odgovorio je dubokom ispoviješću vjere: „Ako u ovom životu može biti spoznaja ovog sakramenta veća od vjere, u toj vjeri odgovaram da čvrsto vjerujem i bez ikakve sumnje da je on pravi Bog i pravi čovjek, Sin Boga Oca i Djevice Marije. To vjerujem svim svojim srcem i ispovijedam svojim ustima”, odgovorio je.

Potom je svetac pristupio Presvetom Sakramentu i izmolio ovu molitvu: “Primam te, cijeno otkupljenja moje duše. Za tvoju sam ljubav učio, bdio i trošio sam se; propovijedao sam te, učio sam te i nikada nisam iznio ništa što je protiv tebe, a ako se i dogodilo, učinio sam to nenamjerno i ne ustrajem pri tom mišljenju. I ako sam išta krivo rekao o ovom sakramentu ili o bilo čemu drugom, podvrgavam se u cijelosti opomeni svete Rimske Crkve, u čijoj sam poslušnosti sada napustio ovaj život.”

Na kraju je sveti Toma pobožno zamolio da mu se sutradan podijeli sakrament bolesničkog pomazanja. Nedugo zatim, 7. ožujka 1274., mirno je predao svoj duh Gospodinu, u dobi od samo 49 godina.