Taj mali nevidljivi crvić koronavirus opostušio je ulice glavnog grada Ruande, strpao sve ljude u kuće, kućerke ili iznajmljene stanove – zavisi što tko ima… Naredba je takva od državnih i crkvenih vlasti – svi u kuće.

Naša draga lijepa crkva Marije Pomoćnice – posvećena prije dvije godine – zjapi prazna. Ja i ponekad neki od moje subraće – jedini smo posjetioci u njoj.

Teško mi je bez ljudi. Gdje su naši dobri vjernici? Gledam Isusa u Svetohraništu, gledam na veliko Raspelo iz oltara, onda gledam lijepi kip Marije Pomoćnice s jedne strane oltara i Don Bosca s druge strane. Znam da je iznad svih on Stvoritelj i naš Otac Ta on je stvorio u jedinstvo Presvetog Trojstva ovaj predivni svijet, sva ta čudovita stvorenja – i na kraju Čovjeka – nas ljude.

Kako im je jadnim zatvorenim, bez potrebite hrane?

Pitam najprije Njega – zašto Oče sve ovo, da je jedan mali nevidljivi crvić ispraznio našu crkvu. Nema više nikoga da Te slavi niti zahvaljuje, da Ti se moli! Svi oni naši dobri vjernici, većinom Tebi dragi i nama dragi siromasi, negdje su u iznajmljenim kućicama zatvoreni. Kako im je jadnim zatvorenim, bez potrebite hrane?

Pa pitam Isusa u Svetohraništu: O Isuse, zašto si dopustio da Tvoj Dom bude prazan, zar je mali crvić, zvani Corona, jači od Tebe?

Zašto je Tvoj lijepi dom prazan, nema nikog da Ti se moli niti Ti pjeva predivne pjesme?

Gledam Mariju u tom kipu, pa je pitam – Ti si Majka našeg Spasitelja, Ti si zajedno s njime trpjela pod Križem i postala naša Majka – zašto, moćna Majko, zašto je Tvoj lijepi dom prazan, nema nikog da Ti se moli niti Ti pjeva predivne pjesme?

Gledam Sv. Ivana Bosco na kipu s druge strane, sa jednim dječakom i jednom djevojčicom, pitam ga -Ti prijatelju mladeži, vidiš li nas – tvoje sinove salezijance – nema nijednog djeteta, nema nijednog dječaka niti djevojčice, niti u školi niti na dvorištu, niti u crkvi!

Sve škole su zatvorene, učenici iz doma morali su poći svojim kućama već tri tjedna. Niti siromašna djeca oratorija ne smiju više dolaziti u naše dvorište.

Mi misionari u Africi nemamo mogućnosti emitirati misu ili vjerske emisije.

Ovdje u Ruandi nema mogućnosti kao u Europi, prijenos preko televizije ili YouTube-a, tko će siromasima dati te skupe instrumente – kad bi im netko i poklonio nemaju ih gdje staviti… A ni mi misionari u Africi nemamo mogućnosti emitirati misu ili vjerske emisije… Jedina sreća  onima koji imaju radio, mogu barem slušati Radio Marija.

Čitam preko interneta, jer novine više ne dolaze, kako je cijeli svijet u velikom strahu. Taj mali crvić ubija ljude na tisuće, već je prošlo milijun ljudi. Mnogi strašno trpe ili žale za svojim dragima. Iz Azije prešla ta pošast u Europu, pa u Ameriku, stiže i k nama u Afriku. Čak je napala i vladare ovoga svijeta. Zato sve te mjere obrane, u svim zemljama svijeta – pa i kod nas u Ruandi – prema staroj mudrosti: U bijegu je spas! Zasada se govori o stotinjak oboljelih kod nas od virusa, ali tko zna koliko ih je stvarno, jer nije lako doći do testiranja…

Ljudi nam telefoniraju iz okolice i  naše filijale, kao i iz cijele Ruande, šalju poruke – pomozite, nemamo što jesti.

Siromasima ovdje strašno je biti zatvoren u kući. Zaliha nema. Ne mogu nigdje na nadnicu nešto zaraditi, te imati nešto dati djeci za jesti. Ljudi nam telefoniraju iz okolice i  naše filijale, kao i iz cijele Ruande, šalju poruke – pomozite, nemamo što jesti. Mi smo nabavili ovdje nešto graha, riže, kukuruzova brašna, tko bi svima mogao dati? Svi ne mogu doći. Koji imaju telefon, šaljemo im malo novaca da nabave hrane negdje u blizini. Ali!? Ako tako dulje potraje, mnogi će umrijeti od gladi, prije nego taj kobni virus dođe k njima. A onda kad stigne lako će ih slabe, izgladnjele imati kao žrtve…

Smiluj nam se dobri Bože!

U toj molitvi želim vam SRETAN USKRS!

Don Danko