Po riječima don Danka, duhovne vježbe označuju trenutak kada čovjek odlazi u pustinju, kao što je to učinio i Isus prije nego što je započeo svoj javni život. To znači ostaviti svoj dom, svoj rad, svoju obitelj, svoje susjede i mjesto gdje živimo i povući se u neko samotno mjesto pripremljeno za tu svrhu gdje vlada tišina, molitva i mir.

Ovogodišnje iskustvo duhovnih vježbi

Mjesto duhovnih vježbi na kojima sam bio zove se Karmel. To je mjesto gdje žive i djeluju redovnici karmelićani. 

Karmel u kojem sam imao milost obaviti duhovne vježbe osnovali su misionari karmelićani iz Poljske. Ovdje, kod mene, došli su 1975 godine. Bila je to pustara, daleko od ljudi, koju su misionari pretvorili u prekrasan park, posadili prekrasno tropsko cvijeće, egzotično drveće i tropsko voće. Sagradili su i crkvu.

Ovdje sam, za vrijeme duhovnih vježbi mogao biti samo s Isusom, i to osam dana uz vodstvo jednog mladog brata svećenika karmelićana. Htio nam je prikazati kako treba živjeti jedna redovnička zajednica, a to vrijedi  i za svaku obitelj. Tema duhovnih vježbi bila je „Božje je ime Milosrđe.“ Budući da smo tamo bili mi, redovnici i časne sestre, razmatali smo kako treba izgledati život u jednoj redovničkoj zajednici. Ako vlada Ljubav, ostvarena u Milosrđu, bit će to lijepa zajednica, zaključio sam.

Uz slušanje pouka, imali smo puno vremena za razmatranje. Posebna sreća je bila biti pred Isusom u Presvetom sakramentu. Tu čovjek vidi koliko nas je Bog ljubio i koliko nas uistinu voli. Pred njim čovjek može vidjeti čitav svoj život, zahvaliti Bogu za darove s kojima je mogao nešto dobra učiniti u svom životu, te vidjeti i svoje pogreške, grijehe koje mu je Bog u svom milosrđu oprostio.

Imao sam i sreću da u slobodno vrijem pročitam knjigu Pape Franje „Božje je ime Milosrđe“. Kakvo divno pastirsko pismo za sve nas svećenike, ispovjednike kao i za sve vjernike koji priznaju svoje pa i najteže grijehe! Svi mi možemo preko sakramenata ispovijedi dobiti oproštenje, vratiti se kao izgubljeni sinovi i kćeri Ocu koji ih čeka da ih zagrli i izljubi!

I ja, grješnik, doživio sam tu radost. Vraćam se u svoju zajednicu preporođen, u našu školu i u našu župu kako bih im navijestio radost Božje ljubavi i milosrđa. Kakva sreća da mi je Bog dao zdravlje u starosti da ovo doživim i podijelim s braćom i vjernicima. Ovu svoju radost želim podijeli s vama, draga braćo Hrvati, gdje god se nalazili – da mognete negdje pročitati ili čuti i prihvatiti u svom životu Božje Milosrđe, te biti sretni na ovom svijetu i u vječnosti.  

Don Danko Litrić, misionar