Kao dijete znao bih primijetiti da moj otac nije pokazivao često spontanu nježnost prema mojoj majci, prenosi Aleteia. Kako sam odrastao i posjećivao druge obitelji, primijetio sam da drugi roditelji nisu takvi. Primjerice, očevi bi se vraćali kući s posla i odmah poljubili svoje žene. Počeo sam se pitati znači li nedostatak pokazivanja te geste moga oca da on nije volio moju majku kao što su drugi muškarci voljeli svoje žene. Godinama kasnije saznao sam da su moji strahovi bili neutemeljeni, otac je duboko volio moju majku, ali to me iskustvo iz djetinjstva navelo da u svojoj obitelji činim drugačije. Kako se odnosimo prema supružnicima pred djecom, znači mnogo više nego što mislimo. Evo što pokušavam činiti i time kao suprug i otac dati primjer svojoj djeci.

Dolazak kući

Kada se vratim kući s posla, svo troje djece (u dobi od 5, 3 i 1 godine) obično su budna i uživljena u neku kombinaciju vikanja ili plakanja. Kuća je posuta igračkama, odbačenim paketima hrane i ostalim smećem. Ipak uvijek prvo odem do svoje žene i poljubim je. Želim da moja djeca vide da bez obzira na stresove koje sam imao na poslu, koliko god igračaka moralo stati na 10 koraka do naše kuće, volim njihovu majku, zahvalan sam na njoj i želim to pokazati. Naravno, i u tim prvim trenucima pokazujem ljubav prema svojoj djeci. Želim priopćiti da je ljubav koju dijeli naša obitelj važnija od svega što bismo mogli proživjeti.

Kad sam u kući, provodim vrijeme s obitelji ili sudjelujem u nekom projektu, često odvojim trenutak da izrazim naklonost prema svojoj supruzi. Primjerice, ako moja supruga kuha večeru, ja ću doći i zagrliti je.

Još su bolja ona vremena kad je ona uključena u neku aktivnost s našom djecom – poput čitanja – i ja izrazim svoju nježnost. Tada sva moja djeca dobivaju vidljiv primjer spontane ljubavi koju imam prema njihovoj majci. Opet, jednako je važno pokazati im ih i u tim trenucima, ali djeca moraju vidjeti da njihovi roditelji nisu samo suvlasnici “kućanskih poslova obitelji”, već dvoje ljudi koji se vole. Spontanost je važna jer svi moraju cijelo vrijeme znati da ih vole, a ne samo kad nešto dobro rade ili u posebnim prigodama.

Blesava romansa

Kad smo supruga i ja hodali i zaručili se, puno smo plesali. Organizirao sam plesne zabave u svojoj kući, a moj cimer DJ dobio bi mnoštvo ljudi na plesnom podiju cijelu noć. Kao što može potvrditi većina bračnih parova, puno je teže naći vremena za tako nešto kad imate stalno zaposlenje i malu djecu kojoj ste posvećeni mnogo vremena u danu. Ipak, čak su i najkraći trenuci ljubavne romantike dragocjeni za djecu. Ponekad ćemo nakon večere, posebno vikendom, supruga i ja puštati glazbu i plesat valcer po kuhinji pred očima naše zbunjene djece. Glupo je i nisam siguran što naša djeca misle, ali ono što vide su roditelji čija veza još uvijek ima romantičan osjećaj zabave i čuđenja. Djeca vide ono što nauče.

Nedostatak nježnosti i tih romantičnih gesta koji je moj otac pokazao prema mojoj majci imao je čudan utjecaj na mene. Navelo me na pogrešne stvari o njegovoj ljubavi prema mojoj mami. Sad znam koliko sam pogriješio. Dok je moj otac umirao od raka, rekao mi je da je jedna od stvari na koje je najponosniji bila što nikad nije prevario moju majku.

Ne želim da moja djeca ikad sumnjaju da se njihov otac brine za njihovu majku. Štoviše, želim da moje kćeri razviju očekivanje da bi svi potencijalni muževi trebali biti muškarci koji se ne srame javno izraziti ljubav prema njima.

Želim da moj sin bude muškarac koji nikada neće natjerati svoju ženu da posumnja u njegovu ljubav ili vjernost. Doista, kako tvrdi sveti Toma Akvinski, formiraju nas naši postupci i navike – ako neprestano pokazujemo ljubav prema supružnicima, to će nam pomoći da postanemo ona vrsta vjernih ljudi za kojima čeznemo biti.