„Bog mi nije nikad govorio ovako da mi je šapnuo na uho ili mi napisao pismo, ali mislim da je bio tamo u toj starici što je nosila boce“, podijelila je na društvenim mrežama Udruga Depaul dirljivo svjedočanstvo jednoga od korisnika o prepoznavanju Boga u bližnjemu.
Tijekom nedjeljnog vjeronauka u Kući utočišta svima je bilo postavljeno pitanje: „Ima li ovo evanđelje danas neke veze s tvojim životom?“
Javili su se mnogi, ali možda je posebno odjeknulo ovo svjedočanstvo našeg korisnika:
„Pa, evo, ja ću reći. Ja sam živio s bakom. Brinuo sam se o njoj, stalno sam bio s njom. Kad je umrla, ostao sam sam; recimo, izgubljen. Nisam imao novaca, ni posao, sa zdravstvenim problemima. Nisam mogao naprijed.
Jednog dana sjedio sam na balkonu. Po cesti je tad prošla jedna sitna, mršava stara žena, koja je nosila dvije ogromne vreće pune boca.
U tom trenutku sam se trgnuo: ako može ta sitna žena, mogu onda i ja, koji sam gromada od čovjeka. I tako sam počeo skupljati boce.
Susjedi su to uskoro primijetili pa su mi počeli donositi plastične boce. Jedna susjeda raspitala se u župi i uputila me u Kuću utočišta.
Skupljao sam boce da bih imao za platiti režije, tu sam dolazio jesti i, malo po malo, počeo sam raditi. Sve ide na bolje.
Ali taj prvi korak, to je ono što sam morao napraviti. Bog mi je pomogao sve drugo, i ono što je izgledalo nemoguće, ali trebalo je samo to malo dati, taj prvi korak, krenuti.
Bog mi nije nikad govorio ovako da mi je šapnuo na uho ili mi napisao pismo, ali mislim da je bio tamo u toj starici što je nosila boce.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.