29. lipnja, Petrovo. Dan svećeničkog ređenja većine naših svećenika. I danas će “neki novi klinci” obećati poštovanje i poslušnost svom biskupu i njegovim nasljednicima. Ovo s nasljednicima je posebno lijepo. Nekako nameće odnos stalnog međusobnog poštovanja kod svih svećenika. Tko zna, možda sam ja u trenutku svećeničkog ređenja obećao poslušnost baš jednome od današnjih mladomisnika (ili oni meni). Ma tko će znati u kojim smjerovima ide sila Duha Svetoga, osim Onoga koji je u nama započeo dobro djelo?

I dok to dobro djelo (svećeničkim ređenjem započeto, biskupovim dekretom usmjereno) traje, istovremeno ta poslušnost od pojma postaje stvarnost. Biskup mi s vremenom postane kao stric iz inozemstva: ne vidim ga često, a kada dođe ne zadržava se dugo. I dobri smo. Pa zar nismo svi puno bolji s rodbinom koja živi tamo, tamo daleko, nego s bližnjima koje susrećemo svaki dan?

I tako prođe nekoliko godina. U naporima, trudu i nastojanjima svećenika da župa ide naprijed duhovno i materijalno. Generacije se mijenjaju, maleni postaju veliki, formiraju se obitelji, umiru stari, a svećenik dijeli s narodom i radosti i tuge. Pa pomalo zaboravi da sat ide naprijed, a godina proleti kao da se kalendar prolista na vjetru.

Konačno, dođe tako i neko neočekivano ljeto, vrijeme vrućina, vrijeme svećeničkih premještaja. Otprilike baš ovo vrijeme. Test poslušnosti za nas svećenike, a biskupu test strpljenja i očinske brige. Ne znaš tko je “sretniji”, ovaj kojemu mobitel zvoni ili onaj koji zove i traži susret “oči u oči”.

I dok biskup tvrdi da je dekret, taj papir na kojem piše svećenikova nova služba, u skladu s pastoralnim potrebama biskupije, svećenik traži dovoljno jake argumente za još jednu godinu ostanka.

Poštovanje i poslušnost nisu se do sada činili tako teško prihvatljivim obećanjima. I dok biskup tvrdi da je dekret, taj papir na kojem piše svećenikova nova služba, u skladu s pastoralnim potrebama biskupije, svećenik traži dovoljno jake argumente za još jednu godinu ostanka. Jer dekret ipak nije samo papir. On sastavlja i rastavlja. Sastavlja svećenike s vjernicima kojima su poslani, ali ih i rastavlja nakon dovoljno godina. Da bi val neke nove duhovnosti, novih ideja i svježih misli probudio zaspale i vratio izgubljene.

Jer dekret ipak nije samo papir.

Zato molite za svoje svećenike. One koji to jesu i one koji će to postati. Posebno molite za one koji će to postati danas.

I nemojte u molitvi zaboraviti ni one koji će ove godine biti premješteni na novu službu. Nije svećeniku premještaj jednostavan. Koliko god on izgledao smiren, svećenik se ipak rodio kao čovjek i ima osjećaje. Zna što znači mijenjati sredinu, upoznavati se, prilagoditi se i suosjećati. Nije ni vjernicima jednostavan premještaj svećenika. Neki su još uvijek u šoku pa me i nakon više godina službe pitaju: “Jeste li Vi novi župnik?” Jesam. Novi sam. Svaki dan. Dok nas dekret ne rastavi.

Izvor: Facebook stranica Župa Kraljice mučenika – Vukovar