Nakon Isusove proslave na Uskrs i nade da ćemo ga ponovno vidjeti živoga, jedna od rečenica iz Svetoga pisma koja nam neprestano oživljava tu nadu jest Isusovo obećanje da će biti s nama u sve dane do svršetka svijeta. To obećanje ispunilo se na blagdan Pedesetnice, kada je Duh Sveti sišao na apostole i Mariju koji su u strahu od Židova bili sakriveni – svi na jednom mjestu. Držali su se zajedno jer su znali, štoviše, vjerovali su u obećanje koje im je dao Isus, da ih neće napustiti, već da će se vratiti u svojoj slavi. I mnogi se od vas, braćo i sestre, pitate kada je nastala živa Crkva koja i danas postoji? Upravo na današnji dan, na dan Pedesetnice Duh Sveti formira Crkvu u pravom smislu riječi. No proces stvaranja Crkve možemo prikazati kroz dva ključna događaja. Prvi je događaj silazak Duha Svetog na Mariju. Duh Sveti silazi na nju tiho i skrovito kako se ne bi uplašila, već da bi u dubini svoje duše prihvatila biti Isusovom Majkom. To njezino prihvaćanje Duha Svetoga bilo je ključno da nastane Crkva kakvu danas imamo. Drugi događaj u kojem je Marija sudjelovala je blagdan Pedesetnice. Taj se pak događaj nije dogodio u tišini i skrovitosti, već se manifestirao uz popratne znakove – jak vjetar i ognjene plamene jezike koji su se razdijelili i zaustavili na svakom od prisutnih u skrovištu te su počeli govoriti različitim jezicima. U oba očitovanja Duha Svetoga prisutna je Marija, koja je Kristova Majka i Majka Crkve. Zato Crkvu nikada ne možemo promatrati odvojeno do Marije.

Ovaj događaj silaska Duha Svetoga na apostole i Mariju prikazan je u današnjem prvom čitanju. Pokazuje nam kako Duh Sveti mijenja živote. Isusovi su učenici nakon njegova uskrsnuća bili pomalo izgubljeni i uplašeni za svoje živote, ali nakon silaska Duha Svetoga na blagdan Pedesetnice taj strah prestaje. Postaju neustrašivi svjedoci Kristove ljubavi i Božji poslanici po cijelom svijetu. Da bi pokazao na koji način će njegova Radosna vijest doći do kraja svijeta, Bog je učenicima dao dar govora u jezicima. Tako se, braćo i sestre, Crkva širila preko Isusovih učenika. Duh Božji koji je boravio u njima dao im je potrebnu snagu da idu po cijelom svijetu, da se ne boje i da svjedoče svoju neustrašivost pred svima, jer znaju – moj Učitelj je živ. Braćo i sestre, darove Duha Svetoga primili smo svi na svetoj potvrdi – i to je bila naša Pedesetnica. Svatko je dobio sedam darova, koji su Božji dar nama da poput prvih učenika možemo njegovu Radosnu vijest prenositi drugima, do kraja svijeta.

Osim sedam darova Duh Sveti darovao nam je i karizme, koje su njegovo posebno očitovanje, jedinstveno i neponovljivo, o čemu sveti Pavao govori u današnjem drugom čitanju. Te su karizme različite kod svakoga kršćanina i darovane su svakom ponaosob, ali za dobro cijele Crkve. Nadalje, u evanđelju smo čuli kako Isus među učenike ulazi kroz zatvorena vrata i razbija njihov strah riječima: „Mir vama“. Jer je znao da su uplašeni i pomalo nevjerni, pokazuje im i svoje probodene ruke i bok, i tek se tada učenicima otvaraju oči i shvaćaju kako se ispunilo Isusovo obećanje da ih neće napustiti nakon Velikog petka. Isusovo pojavljivanje daje učenicima dodatnu snagu i jača ih u njihovom naviještanju da je Isus živ i da ih šalje u svijet kao što je i njega poslao Otac Nebeski.

Kako bi nam dočarao da ne trebamo biti u strahu, evanđelist Matej nam u nastavku prikazuje susret uskrsnuloga Isusa s učenicima tijekom kojega na njih izlijeva Duha Svetoga za oproštenje grijeha.

Ako malo zavirimo u svoju nutrinu, što vidimo? Je li to strah pred današnjim svijetom kojim je zavladala mržnja? Je li to bježanje od onih koji nas progone? Ili pak vidimo vjeru da je Isus živ i da nam svakome ponaosob daje ono što nam treba? Kako bi nam dočarao da ne trebamo biti u strahu, evanđelist Matej nam u nastavku prikazuje susret uskrsnuloga Isusa s učenicima tijekom kojega na njih izlijeva Duha Svetoga za oproštenje grijeha. Upravo tim darom Isus je ustanovio sakrament ispovijedi i darovao učenima onoga, ali i svakog drugog vremena, dar opraštanja grijeha. Iz toga dara možemo razumjeti da je za kršćanina temeljno suprotstaviti se grijehu, pa i onom najmanjem, kako bi živio u punini Duha Svetoga. Nije li, braćo i sestre, ovo jedan od najvećih darova koje nam je Gospodin ostavio? Dar koji razbija okove grijeha, svaki strah, tjeskobu i preko kojega čistimo svoje srce. Zato, koristimo taj dar i pristupajmo češće sakramentu ispovijedi, imajući na umu riječi koje je Gospodin uputio svojim učenicima: „Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im“ (Iv 20,23). Molimo, braćo i sestre, da darovi Duha Svetoga koje smo primili budu pokretač svega onoga dobrog kako bismo drugima mogli svjedočiti svoju pripadnost Crkvi i navješćivati da je Isus i danas živ. Amen.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. mr. sc. Darija Hrge prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.