Pojam koji čovjek ima o Bogu vodi cijeli njegov život. Ako Boga smatra dalekim bićem koje ne brine za čovječanstvo, neće ga zanimati Bog. Ako Boga doživljava kao osjećaj koji nudi neku vrstu duhovne utjehe ili emocionalne terapije, najčešće će to prepustiti onima koji (za razliku od njega) žele tu terapeutsku pažnju. Ako je on praktički ravnodušan prema Bogu i nikada se ne trudi da uopće nešto zamisli o Njemu, njegov će život biti jednako površan, piše na mrežnoj stranici Catholic Gentleman.

Čovjekov koncept Boga oblikuje najznačajnije aspekte onoga što on jest. U isto vrijeme, ideja koju čovjek ima o Bogu obično nije odabrana – on je uči promatrajući način na koji se drugi ljudi koje poštuje odnose prema Bogu. Iz tog razloga, loša predodžba o Bogu ima društveni utjecaj koji se širi poput zaraze i stječe tijekom vremena, poput grude snijega niz brdo.

Sistemska bolest: gubitak svetog

Uobičajeni koncept Boga iz proteklih pola stoljeća koji nastavlja rasti jest onaj koji se usredotočuje na “imanentnost” (blizinu) Boga, nasuprot “transcendenciji” (veličini/superiornosti) Boga. Naravno, i imanencija i transcendencija mogu se i moraju primijeniti na Boga, kako je objavljen u Kristu. Međutim, neravnoteža jednog nad drugim stvara probleme. Ideja o Bogu koja se pretjerano fokusira na Njegovu imanentnost – traženje utjehe u Njegovoj prisutnosti, poznavanje Isusa kao “Prijatelja” i prepoznavanje Boga kao Onoga koji me “prihvaća takvog kakav jesam” – može se pretvoriti u odbacivanje njegove transcendencije – koja priznaje našu potrebu da štujemo Boga kao Stvoritelja i Otkupitelja, poznaje Isusa također kao “Gospodina”, i sluša poziv da umremo sebi i postanemo veliki u Njegovim očima.

Roditelji/ Foto: Gustavo Fring/Pexels

Jednom kad se ukorijeni u srcu osobe, osjećaj za sveto čini jednu od najčvršćih veza s vjerom.

Nije iznenađujuće da je trenutna fiksacija na Božju imanentnost oblikovala osebujan koncept Boga u umovima mladih ljudi: onaj koji ih navodi da vjeru u Boga vide kao slabost umjesto kao snagu, posljednje utočište u vremenima poteškoća umjesto poslušan odgovor Onome koji im je pružio ruku, i kao žalosno hvatanje za utjehom umjesto za najvišu težnju duše. Pretjerano naglašavanje Božje imanencije stvorilo je nedostatak “osjećaja za sveto” kod onih kojima smo pozvani biti mentori.

Strah Gospodnji dar je Duha Svetoga koji nam otvara oči za transcendentnost svemogućeg Boga – i za to tko smo u svjetlu Njegove nadilazeće veličine.

Ono što nazivamo osjećajem svetog je razumijevanje koje netko ima, kada se stavi pred Boga ili Božje stvari, da tamo postoji nešto veće od njega, nešto što treba cijeniti i što se nikada ne smije izgubiti, nešto s čime se treba postupati s dubokim štovanjem. Gotovo uvijek izvire iz svjedočenja neizrečenog, opipljivog primjera nekoga – posebno oca – koji pokazuje poštovanje i strahopoštovanje prema Bogu i onome što mu pripada. Jednom kad se ukorijeni u srcu osobe, osjećaj za sveto čini jednu od najčvršćih veza s vjerom.

Otac i sin / Foto: Pixabay

Iz tog razloga, ljudi, ako želimo prenijeti vjeru na nadolazeće generacije, bitka počinje podučavanjem strahopoštovanja i poštovanja prema Bogu.

Lijek: Sveti strah

U Svetom pismu, ovo strahopoštovanje i poštovanje posljedica su onoga što se naziva “strah Gospodnji” (vidi Ps 111,10; Sir 1,28-30; Iz 11,2). Strah Gospodnji dar je Duha Svetoga koji nam otvara oči za transcendentnost svemogućeg Boga – i za to tko smo u svjetlu Njegove nadilazeće veličine. Uzmimo, na primjer, priču o pozivu proroka Izaije. U viziji, Izaija stoji u neposrednoj Božjoj prisutnosti, što ga navodi da zavapi: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidješe Kralja, Jahvu nad Vojskama!” (Iz 6,5). On prepoznaje Božju transcendentnu slavu i vlastitu “nečistoću” ili nedostojnost u svjetlu te slave – i ispunjen je strahom zbog razlike između to dvoje.

Sveti strah da ću Ga izgubiti, da ću Ga propustiti, tjera me da hrabrije tražim Njegovu prisutnost u svom životu.

Ipak, kršćanska ideja svetog straha mora učiniti još jedan korak. U Kristovom svjetlu svaki pojedinac prepoznaje još nevjerojatniju istinu: ja sam svojim krštenjem sin ovog Boga koji izaziva strahopoštovanje. On me je proglasio svojim. Sada, nevjerojatna transcendentnost Boga koji je ipak moj Otac stavlja drugačiji strah u moje srce: ne strah od Njega u svjetlu Njegove veličine i moje ništavnosti, već prije strah od odvajanja od Njega, Onoga koji je ušao moj život i ispunjava moju ništavnost. Strah Gospodnji, iako priznaje Božju nadmoć, poprima novo svjetlo: strahopoštovanje i divljenje pred otajstvom Boga koji me toliko ljubio i strah da ga ikada izgubim.

Molitva krunice / Foto: Unsplash

Taj se strah odnosi i na “stvari Božje” – one osobe, predmete ili stvarnosti koje mu pripadaju: sakramente, svetu euharistiju, Sveto pismo, crkvene zgrade, krunicu i druge sakramente, svete slike, svećeništvo, blagoslovljeni predmeti, mjesta molitve u domu, papinstvo, itd. Sveti strah da ću Ga izgubiti, da ću Ga propustiti, tjera me da hrabrije tražim Njegovu prisutnost u svom životu. Uči me poštovati čak i materijalne stvari koje su Njegove jer bi mi nedostajao Bog koji mi kroz njih govori ako to ne činim.

Poticanje straha Gospodnjeg

Uvjeren sam da najsnažniji način da se osigura da mladi ljudi u Crkvi ostanu u Crkvi nije odgoj u vjeri ili sudjelovanje u crkvenim službama (iako su važne), nego imati mentora koji usađuje sveti strah od Gospodin i osjećaj svetog duboko u srcu. Evo, dakle, nekoliko praktičnih savjeta u tu svrhu:

Budite emotivni u svojoj molitvi i odnosima s Bogom i stvarima koje su Božje.

Molite s ljubavlju kada razgovarate s Bogom; dopustite svojoj djeci da vas čuju kako molite na ovaj način. To ne znači da biste trebali plakati ili govoriti zadahtanim, visokim tonom, ali to znači da biste se trebali moliti Ocu jednostavno i s predanošću. Poštovanje Božje transcendencije nije isto što i hladnoća prema Bogu.

Zauzmite pravilan položaj tijekom molitve.

Sjećam se, kao dječak, gledao sam svog tatu kako kleči ispred tabernakula prije mise, pognute glave i tiho govori Gospodinu. To će sjećanje uvijek utjecati na način na koji molim. Vaše držanje puno govori vašem djetetu o tome tko je Bog.

Odjenite se prikladno za misu.

Obitelj koja nosi istu odjeću na svetoj misi koju bi nosila u kinu svojoj je djeci usadila poštovanje prema Bogu koje je jednako poštovanju prema gospođi koja prodaje kokice u kinu.

Pokažite duboko strahopoštovanje pred svetom Euharistijom.

Primite Euharistiju s ljubavlju, prinesite dužno divljenje i poštovanje u Njegovoj prisutnosti, klečite s pobožnošću, ostanite nakon mise nekoliko minuta i zahvalite što je došao k vama na tako jednostavan način, vodite svoju djecu na euharistijsko klanjanje. Osjećaj svetog počinje poštovanjem najsvetije stvari na zemlji.

Svete predmete čuvati na posebnom mjestu.

Posjedovanje krunica, medalja, Biblija itd. i tretiranje njih kao posebne imovine usađuje razumijevanje svetoga u mladi um.

Budite prvi koji će prakticirati vjeru.

Osobito za očeve: ako mama preuzme vodstvo u aktivnostima vezanim uz vjeru, djeca ne formiraju tako visoku procjenu njezine važnosti. Vidjeti svog oca – koji se djetetu čini najmoćnijim čovjekom na svijetu – kako kleči s poštovanjem pred Bogom nezaboravno je poučno.

Reći “ne”

Neki od najformativnijih trenutaka u mom životu u pogledu poštovanja prema Bogu došli su kada su me ljudi kojima sam se divio ispravili u mom kavalirskom stavu prema svetim stvarima. Ako se netko šali ili loše govori o Bogu ili stvarima koje pripadaju njemu, ljubazno i ​​jednostavno recite da je to neprikladno i promijenite temu.

Pokažite da se sveto i svjetovno podudaraju.

Življenje vjere ne bi vas trebalo činiti čudnima. Vaša obitelj može živjeti normalnim životom i neprimjetno ugraditi vjeru u njega – tražite načine da integrirate molitvu i razgovor o Bogu u svakodnevne aktivnosti. Dovođenje Boga u svakodnevne stvari pokazuje da se njegova veličina proteže na cijeli život, a ne samo na crkvu nedjeljom.

Ljudi, vaša je zadaća odgajati svoju djecu, župljane i štićenike – i oblikovati budućnost Crkve. Živite osjećaj za sveto i svojim primjerom usađujte sveti strah Božji u srca budućih naraštaja.