Rođena je 18. travnja 1900. u Karlovcu od oca Stjepana i majke Ćirile, r. Wyronbaul, plemkinje. Otac je bio ugledan prosvjetni radnik. Preselivši se u Zagreb, bio je nadzornik svih škola. Zagreb mu je poklonio i jednu ulicu. Danica je završila višu pedagošku školu i postala učiteljica. Radila je u Zagrebu, Krašiću, Svetoj Jeleni i Crikvenici. Imala je trojicu braće i pet sestara. Bila je član Marijine kongregacije. Silno je željela poći u samostan. Tome se obitelj protivila. Kad je privoljela obitelj da ju puste u samostan, pošla je sestrama uršulinkama u Varaždin. Pregledao ju je liječnik i rekao poglavarici: „Neka ova gospojica ide što prije kući, ona boluje od tuberkuloze.“

Danica piše u Dnevniku: „Noge su klecale poda mnom kad sam to čula.“ Bio je to za nju teški udarac, križ koji je trebalo prihvatiti. A ona ga je prihvatila živom vjerom. Danica je položila zavjet djevičanstva doživotno i neopozivo. Nastojala je živjeti kao redovnica u svijetu.

Povijest će ju nazvati hrvatskom Malom Terezijom!

Bila je i pjesnikinja. Objavljene su 32 njezine pjesme u Glasniku Srca Isusova i drugim glasilima. Isusovci su joj bili ispovjednici i duhovnici, posebice o. Josip Vrbanek i o. Bruno Foretić. Na njihov savjet piše Autobiografiju i Dnevnik. Štovala je presveto Srce Isusovo i Presveti Oltarski Sakrament. Svaki dan je adorirala. Svednevice je išla na misu i na pričest. Kad je bila već teško bolesna, na misu je išla sa štapom. 95. godina isusovci su u svome arhivu u Zagrebu čuvali svu Daničinu pisanu ostavštinu, pramen kose i komad platna od haljine u kojoj je Danica preminula. Za 95. obljetnicu Daničine smrti, 2. rujna 2021. objavljena je sva pisana ostavština koju je priredila s. Slavica Buljan, FDC, na 888 stranica.

Ime Isus je napisala u svojoj pisanoj ostavštini 5660 puta.

Za ovaj rođendan, iako nije okrugao, poklanjamo hrvatskoj katoličkoj javnosti mrežnu stranicu Danice Širole, djevojke koja je sveto živjela i blaženo preminula. Već u prosincu 1926. Glasnik Srca Isusova donosi o njoj komemorativni članak koji govori o njezinim krepostima i svetosti. Povijest će ju nazvati hrvatskom Malom Terezijom!

Pisana ostavština pokazuje njezin duhovni svijetli lik koji jednostavno poziva na svetost. Ona na prvo mjesto stavlja Isusa. Piše: „Volim oca, al’ Isusa više, volim majku al’ Isusa Više, volim braću al’ Isusa više, volim seje al’ Isusa više. Sve ja volim, sve ja volim al’ Isusa od svih više.“

Ime Isus je napisala u svojoj pisanoj ostavštini 5660 puta. Grob joj se nalazi na zagrebačkom groblju Mirogoj, polje IX. grob 22. Na njezin grob sve više dolaze mladi vjernici, posebice djevojke.

Na grobu joj je uvijek zapaljena svijeća i položeno svježe cvijeće. Danica je kandidatica za čast oltara. O tome svjedoče mnogi, posebice njezini štovatelji.

Na mrežnoj stranici može se naći mnoštvo materijala: kratka biografija Danice Širole, brošura u pdf-u, autobiografija, Dnevnik od 1919. do 1926., poezija objavljena i neobjavljena, galerija slika, korespodencija, dojmovi i uslišanja.

Sav trud oko Daničinog svetog lika stremi prema otvaranju postupka za proglašenje blaženom Danice Širole. Radimo, molimo i promičimo ime ove uzorne djevojke. I završimo s njezine dvije rečenice koje je Danica napisala 1920.:

„Volim put koji je trnovit, volim kad osjećam oštre ubode trnja, jer se tada osjećam sigurnija i Bogu bliže.“

A u slavu Srca Isusova napisala je: „Htjela bih se popeti na visoku, visoku goru da doviknem cijelom svijetu kolika je ljubav Srca Isusova!“ Danica to dovikuje i na ovaj način.