"Sve je u našem dosegu. Ako želiš ljubit do kraja, ako želiš oprostiti, ako želiš gledati ljude kao što ih gleda Isus, ako želiš odreći se sebe i umrijeti svome egoizmu, onda uđi u njegovo Kraljevstvo. Kako se tu ulazi? Jednostavno, po vjeri. Danas te Bog poziva da uđeš u njegovo Kraljevstvo. Samo vjeruj", poručuje p. Arek Krasicki.
Promišljanje nad evanđeljem donosi pater Arek Krasicki:
O kralju i slijepcima (Iv 18,33-37)
Krist je kralj i to je činjenica u koju Crkva vjeruje. No, teško je govoriti o onom što ne vidiš. Kako govoriti o Kraljevstvu koje ne vidiš i koje nije iz ovog svijeta? To je veliki izazov, ali isplati se. Mnogi bi Kristovo kraljevstvo željeli svesti do ideala, potpunog i savršenog, do velike sreće. Ali to nije do kraja tako. To kraljevstvo je sada već među nama, a u njemu ima siromašnih, jadnih, odbačenih i prevarenih. Naravno, ima i sretnih. To kraljevstvo jednostavno vrlo lako možemo promašiti. Možemo ga krivo interpretirati.
Krist je kralj i to je činjenica u koju Crkva vjeruje.
Jedan je poljski dominikanac pričao o poznatom filmu Grad slijepaca. Film opisuje nerealnu situaciju koja se dogodila. Iako je to samo izmišljena priča, ima istinite zaključke. Negdje je eksplodirala bomba i svi su oslijepili. Njihova su se djeca i unuci rađali slijepi. Sve se polako počelo uništavati, ljudi su gubili dobre emocije jer sami zbog sljepoće nisu mogli naprijed. U jednom trenutku ustao se jedan i progovorio: Ja vidim. Počeo je i ostalima govoriti kako sve oko njih izgleda i kako oni sami izgledaju, ali oni mu nisu povjerovali. On je znao činiti stvari bolje od njih jer oni nisu vidjeli. On je bio sasvim drugačiji jer je vidio. Slijepci su to osjetili i nisu mogli s njim komunicirati.
Isus dolazi i govori: Postoji takav svijet gdje jadan drugome oprašta.
Nešto slično je s kraljevanjem Krista. I mi živimo u nekom gradu slijepaca. Vidimo stvari onako kako ih vidimo. Donosimo zaključke onakve kakve donosimo. Gledamo svoje mogućnosti i sposobnosti onako kako mi sami to možemo vidjeti. U to dolazi Isus i govori: Svijet izgleda drugačije. I onda nam govori kako izgleda taj svijet, ali mi odgovaramo: Takav svijet ne postoji. On nam govori: Ja vidim ono što vi ne vidite, vidim vaše srce i postoji takav svijet u kojem svatko uspijeva ljubiti i samo ljubiti. Ali mi mu odgovaramo: To nije moguće, takav svijet ne postoji. Mi imamo svoj svijet, drugog ne znamo. Isus dolazi i govori: Postoji takav svijet gdje jadan drugome oprašta. Ali mi kažemo: Ne, takav svijet ne postoji. Kod nas samo rijetki praštaju. Isus kaže: Takav svijet postoji jer ja u njemu živim, to je moje kraljevstvo. On je taj čovjek koji vidi.
Dok je Krist hodao na vidljiv način ovom zemljom mnogima se činio čudnim jer je radio stvari koje drugi nisu radili. Svako njegovo čudo izazivalo je i divljenje i čuđenje. Isus govori da postoji takav svijet u kojemu se slijepomu kaže progledaj i on progleda, umrlom ustani i on ustane. I to je sve Isus učinio. Dakle postoji takav svijet koji se povezuje s čudesnim djelovanjem milosti a ne političke snage.
Ulazak u Kraljevstvo je ulazak u zemlju gdje sve nemoguće stvari postaju moguće.
Kristovo kraljevstvo može se prepoznati vjerom. To je taj trenutak kada vjerujemo da postoji drugi svijet. Nije sada riječ o zagrobnom svijetu, nego o Kristovoj vladavini. Taj svijet je tu i sada. Isus govori kako taj svijet postaji samo smo mi toliko slijepi i kažemo: Ne, taj svijet ne postoji jer ga ne vidim. Nažalost, grijeh nas je uništio. Ulazak u Kristovo kraljevstvo nije ulazak u neku savršenu zemlju gdje je sve tako kako bismo mi htjeli da bude. Ulazak u Kraljevstvo je ulazak u zemlju gdje sve nemoguće stvari postaju moguće. Jedan crkveni otac kaže da je Isus na zemlji bio potpuno čovjekom i da nije koristio Božansku moć jer to bi se suprotstavljalo njegovu utjelovljenju. On se lišio svega. Razgolitio se. Svako znamenje učinio je kao čovjek vjere. To je poticaj za nas. Isus sam kaže da ćemo činiti i veće stvari ako vjerujemo.
Kristovo kraljevstvo je takav svijet gdje vjera premješta planine.
Poziv u Kraljevstvo nije poziv na olakotno spremanje unutarnjeg nemira. Kristovo kraljevstvo je takav svijet gdje vjera premješta planine. Tu čovještvo je spremno potpuno ljubiti jedan drugoga. Tu se ljudi potpuno odriču sebe i svoje sebičnosti. Isus nam govori da postoji takvo kraljevstvo u kojem on živi i kaže: Ja znam ljubiti kao čovjek, opraštam kao što oprašta čovjek koji ljubi. Zato sam postao čovjekom da ti to sve dokažem, ne kao Bog nego kao čovjek. Da vidiš da možeš i ti ući u to Kraljevstvo. Sve je u našem dosegu. Ako želiš ljubit do kraja, ako želiš oprostiti, ako želiš gledati ljude kao što ih gleda Isus, ako želiš odreći se sebe i umrijeti svome egoizmu, onda uđi u njegovo Kraljevstvo. Kako se tu ulazi? Jednostavno, po vjeri. Danas te Bog poziva da uđeš u njegovo Kraljevstvo. Samo vjeruj.