Draga braćo i sestre, Cvjetnica je portal koji nas uvodi u Veliki tjedan, u tjedan u kojem Gospodin Isus ide prema vrhuncu svoga zemaljskoga hoda. On ulazi u Jeruzalem da bi ispunio Pismo i bio razapet na drvu križa, prijestolju s kojega će zauvijek vladati privlačeći sebi čovječanstvo svih vremena i pružajući svima dar otkupljenja. Iz evanđelja znademo da se Isus uputio prema Jeruzalemu zajedno s dvanestoricom.

Još za vrijeme svoga djelovanja Isus se morao boriti protiv kriva razumijevanja. On je trebao biti Mesija kakvoga je narod želio: politički mesijanski kralj iz kuće Davidove, osloboditelj koji će konačno potjerati osvajače i opet uspostaviti vlast. Raspoloženje naroda bilo je poprilično uzavrelo. Bijeda i veliki porezi, veliko nezadovoljstvo… U takvu je raspoloženju pred Isusom išao glas da bi on mogao biti osloboditelj, i zato se po cijelom gradu pričalo da dolazi.

Ali kakav je to kralj koji hoće osvojiti i osloboditi grad, a jaše na magarcu? Osloboditelji, osvajači, pobjednici ulaze jašući na konju, visoko uzdignuti, ali nikako na magarcu! Židovi su to svakoga dana mogli vidjeti kod Rimljana. I usprkos svemu, mnoštvo mu priređuje prave ovacije: prostiru haljine po putu i prate ga uzvicima iz 118. psalma, drevnim riječima blagoslova hodočasnika, koje u tom kontekstu postaju mesijanski navještaj: Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama! (Mk 11,9-10)

Upitajmo se što je uistinu u srcu onih koji kliču Kristu kao Kralju Izraela? Zasigurno su imali vlastitu zamisao o Mesiji, zamisao o tome kako bi morao djelovati Kralj koga su obećali proroci i koji je tako dugo očekivan. Nije slučajno da nakon nekoliko dana jeruzalemsko mnoštvo umjesto da kliče Kristu, uzvikuje Pilatu: Raspni ga! I sami učenici, kao i drugi koji su ga vidjeli i slušali, ostaju bez riječi, izgubljeni. Najveći je broj ljudi ostao razočaran načinom na koji se Isus odlučio predstaviti kao Mesija i Kralj Izraela. Upravo je u tome i za nas bit današnjega blagdana.

Još nam u ušima odzvanja Hosana, a pred očima je mnoštvo s maslinovim grančicama u procesiji, a uskoro, u petak, čut će se – Raspni ga! Tko je za nas Isus iz Nazareta? Koju zamisao o Mesiji imamo, koju zamisao o Bogu imamo? To je suštinsko pitanje koje ne možemo izbjeći, tim više što smo upravo ovoga tjedna pozvani slijediti svoga Kralja koji izabire križ kao prijestolje, pozvani smo slijediti Mesiju koji nam ne jamči laku zemaljsku radost, već radost u nebu. Moramo se upitati: koja su naša istinska očekivanja? Koje su naše najdublje želje s kojima smo danas došli ovamo slaviti Cvjetnicu i započeti Veliki tjedan?

Draga braćo i sestre, Cvjetnica neka bude dan odluke, odluke da prihvatimo Gospodina i da ga slijedimo do kraja, odluka da od Njegova Vazma smrti i uskrsnuća gradimo smisao svoga kršćanskog života. To je odluka koja donosi pravu radost. Neka dva osjećaja budu posebno prisutna ovih dana u našim životima: hvala, kao što su učinili oni koji su dočekali Isusa u Jeruzalemu svojim Hosana i zahvalnost jer će u ovom Velikom tjednu Gospodin Isus obnoviti najveći dar koji se može zamisliti: darovat će svoj život, tijelo i krv, svoju ljubav. Ali na tako veliki dar moramo i prikladno odgovoriti, darivanjem samih sebe, svoga vremena i molitve te biti u dubokom zajedništvu s Kristom koji trpi, umire i uskrsava za nas.

Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Matije Aušića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.