Kad se govori o službi čitača u crkvi odnosno službi riječi, najčešće naiđem na dva mišljenja ili, bolje rečeno, ponašanja. S jedne strane postoje oni koji u vršenju te službe preveliku važnost pridaju sebi – službu čitača shvaćaju kao priliku za nastup, priliku da se pokažu.

S druge strane mnogi ne shvaćaju važnost i ozbiljnost ovog dijela svete mise. Mnogi u vrijeme navještaja Božje riječi dopuste da ih misli odvedu u neke druge svjetove, pogotovo ako primijete da je navještan biblijski tekst koji su već više puta čuli. I jedni i drugi ne shvaćaju bit službe riječi kao ni službe čitača.

Služba riječi

Središnja dva dijela svete mise, uokvirena uvodnim i završnim obredima, jesu služba riječi i euharistijska služba.

U euharistijskom dijelu svete mise događa se aktualizacija, posadašnjenje Kristove žrtve na križu izvršene jednom zauvijek te Krist postaje stvarno prisutan pod prilikama kruha i vina. Što to konkretno za nas znači? Kristova žrtva jednom prinesena za spasenje svijeta nije tek stvar prošlosti i nešto što se dogodilo nekad davno. U misnoj žrtvi to nas djelo otkupljenja svaki puta iznova zahvaća.

U liturgiji riječi Bog se uprisutnjuje pod prilikom riječi. Sam Bog nam u svojoj riječi progovara. U tom smislu možemo govoriti o pričesti Božjom riječji i da se s Kristom sjedinjujemo po njegovoj riječi.

U liturgiji riječi Bog se uprisutnjuje pod prilikom riječi.

Zato se prema Božjoj riječi treba odnositi s istim poštovanjem kao prema Kristovu Tijelu i Krvi. Sveti Jeronim je naglašavao da, kao što pazimo na svaku česticu Kristova Tijela da ne padne na pod i bude oskvrnjena, trebamo paziti da ni jedna Božja riječ koju u svetoj misi čujemo “ne padne na pod”.

Služitelj riječi

Ako pogledamo riječi molitve koju svećenik moli prije navještaja evanđelja, vidjet ćemo da moli da bude dostojan služitelj Krista koji govori svojoj zajednici. Služitelj priznaje svoju nedostojnost da bude poslužitelj Božjeg govora. Pristupamo li mi ovoj službi s tom potrebnom poniznošću?

Služitelj priznaje svoju nedostojnost da bude poslužitelj Božjeg govora.

Navjestitelj Božje riječi samo posuđuje svoj glas Bogu koji progovara svojoj zajednici.

Važno je staviti naglasak na taj izraz “služitelj riječi”. Obnašanjem te službe mi služimo Bogu i zajednici. Bogu – jer mu svoj glas posuđujemo kako bi se obratio svom vjernom narodu, a zajednici – jer im služimo kao medij preko kojeg im Bog progovara.

Na ovo obrati pažnju dok čitaš

U nastavku vam donosim savjete koje sam jednom imala priliku čuti, a smatram da su važni za ispravno i kvalitetno vršenje službe čitača.

1. Pripremi se – važno je da razumiješ tekst da bi ga mogao navijestiti. Poštuj interpunkcijske znakove kako bi tekst bio razumljiv.

2. Ne skreći pažnju na sebe – ovo se odnosi na prikladno odijevanje, ali i na način interpretacije biblijskog teksta. Čitaj razgovjetno i staloženim glasom, izbjegavajući bespotrebnu teatralnost i unošenje emocija. Također, dizanje pogleda s teksta tijekom navještanja biblijskog teksta moglo bi odvući pažnju i tebi i narodu koji te sluša.

3. Čitač u crkvi je svjedok – čitati može samo onaj koji ima iskustvo susreta s Bogom koji nam govori po svojoj riječi. Čitaj s vjerom kako bi Božja riječ probudila vjeru u drugome.

4. Navijesti Božju riječ najprije sebi – mi kao služitelji riječi nismo ni u kakvoj prednosti u odnosu na ostale članove zajednice zbog svoje službe. Mi smo također potrebni susreta s Bogom koji je prisutan u svojoj riječi, zato, dok čitaš, navještaj sebi tu riječ, svom nevjernom srcu.