Na pitanje ‘Zar sam ja čuvar brata svoga?’ Kajin je izrekao veliko NE s neizbrisivim posljedicama.

“Čovjek pozna svoju ženu Evu, a ona zače i rodi Kajina, pa reče: ‘Muško sam čedo stekla pomoću Jahve! Poslije rodi Abela, brata Kajinova; Abel postane stočar, a Kajin zemljoradnik. I jednoga dana Kajin prinese Jahvi žrtvu od zemaljskih plodova. A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu. Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu, a na Kajina i žrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti i lice mu se namrgodi. I Jahve reče Kajinu: ‘Zašto si ljut? Zašto ti je lice namrgođeno? Jer ako pravo radiš, vedrinom odsijevaš. A ne radiš li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu što na te vreba; još mu se možeš oduprijeti.’ Kajin pak reče svome bratu Abelu: ‘Hajdemo van!’ I našavši se na polju, Kajin skoči na brata Abela te ga ubi. Potom Jahve zapita Kajina: ‘Gdje ti je brat Abel?’ ‘Ne znam’, odgovori. ‘Zar sam ja čuvar brata svoga?'” (Post 4, 1-10).

Tjelesni prvorođenac ljudske vrste, bez obzira na mnoga očekivanja, postaje ubojica umjesto spasitelj. Tako izgleda čovjek. Ne-stvoren on je potomak čovječji.

Tako izgleda potomak Adamov, onaj koji nije bio čuvar brata svoga, iako je to trebao biti.

Obećanje Evi, obećanje dolaska Jednog u svijet ostvarilo se, ne rođenjem Kajina, već rođenjem Krista. Rođen od žene, rođen po Duhu Svetome, ne po tijelu. Isus je došao kako bi ponovno uspostavio vezu koju smo izgubili s Bogom jer smo potomci čovječji. On je prvorođenac među svima nama i zaista je čuvar brata svoga koji je došao žrtvovati sebe da iskupi naše grijehe, a mi možemo postati čuvari brata svoga jedino ako shvatimo tu žrtvu koju je on osobno podnio kako bi ljudska vrsta postala obitelj.

Naravno, potvrdit će mnogi od nas, da sam čuvar brata svoga, naravno da nisam kao Kajin. Zaista, većina ljudi prolazi kroz život na ovom svijetu s dobrim namjerama, bez namjerne želje da povrijede Drugoga. Međutim, možemo li reći da kroz Kajinovu i Abelovu priču Sveto Pismo želi poručiti da istinski kršćanin treba jednostavno biti onaj koji nema loše namjere? Možemo li reći da naša odgovornost prestaje, iako nismo osobno prouzročili patnje mnogih gladnih, golih i bolesnih ovoga svijeta?

Kajinov odgovor ukazuje na potpuni nedostatak bilo kakvog osjećaja za drugo ljudsko biće i takvu vrstu sebičnosti, proizašlu iz zavisti i suparništva, koja ubija naklonost i rađa mržnju. Kajin je prvenstveno sebičan, a onda ubojica. Kajin je onaj čovjek koji ne prepoznaje Kristovu poruku da je ljubav još veća od vjere i nade, a prava ljubav nije ona prema sebi, već prema Drugome. On je prikaz naše nezainteresiranosti za sudbine naše braće.

Kajin ne prepoznaje Kristovu poruku ljubavi prema Drugome. On je prikaz naše nezainteresiranosti za sudbine naše braće.

“Molimo vas, braćo: priznajte one koji se trude među vama, koji su vam predstojnici u Gospodinu i opominju vas; s ljubavlju ih nadasve cijenite poradi njihova djela! Gajite mir među sobom! Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima! Pazite da tko komu zlo zlom ne uzvrati, nego uvijek promičite dobro jedni prema drugima i prema svima.” (1. Sol 5, 12-16).

Naše riječi nisu dovoljne, ni naše misli kojima se podsjećamo da ne bismo namjerno povrijedili Drugoga. Ako se želimo oduprijeti grijehu sebičnosti i nezainteresiranosti koje poput zvijeri vrebaju na pragu promičimo i činimo aktivno dobro. Kao kršćani moramo biti čuvari braće naše, promicatelji ljubavi i zajedništva: “složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!” (Fil 2, 2-5).

Kao kršćani moramo biti čuvari braće naše, promicatelji ljubavi i zajedništva.

Kao što je papa Franjo rekao prilikom ovogodišnjeg pohoda na Madagaskar kršćanska vjera nadilazi klanove i rodbinske veze, a pravi kršćanin ne može stajati sklopljenih ruku pred siromaštvom i bijedom: “Tko nije u stanju vidjeti u drugome brata, suosjećati s njime i shvatiti njegovo stanje neovisno od njegovog obiteljskog, kulturnog i društvenog podrijetla ne može biti Isusov učenik.”