Ne moraš imati sve pod kontrolom. Ne moraš biti savršen. Nisi muzejski eksponat pod staklom da možeš vječno biti predmet divljenja bez da prašina pada po tebi. Sva ova tvoja frustracija oko savršenosti, koliko je uistinu uzrokovana željom za svetošću, a koliko samo tvojom potrebom da si dokažeš da si vrijedan? Ne moraš biti savršen da bi si dokazao da tvoje postojanje ima smisao. Tvoje postojanje ima smisla samim time što postojiš i kad god kreneš sumnjati u tu istinu, vrati se misaonoj molitvi i Bog će ti reći to isto, jer On zna govoriti samo istinu. Ne dopusti glasu napasnika da unese nemir u tvoje srce, jer taj je nemir samo nešto čime te želi odvući od Boga, da u tjeskobnoj brizi o samome sebi, zaboraviš tko je u središtu tvoga postojanja.

Bori se uvijek, daj svoj maksimum uvijek, teži savršenstvu bez kolebanja, ali prihvati da si čovjek. Ne sablažnjavaj se nad sobom ako ne uspiješ. Dobro zapamti, frustracija je samo plod tvoje oholosti. Ona govori da želiš biti netko tko nisi, umjesto da prihvatiš sebe danas i da potrčiš u Božji zagrljaj pun oprosta i ljubavi. Pusti da taj tvoj nepostojeći, idealni superTI umre, ne treba nikome taj superTI, jer nikad nije ni postojao, niti će ikada postojati, ali TI trebaš svijetu, danas, ovakav kakav jesi. Zna Bog zašto te je stvorio takvoga. Dopusti Mu da ispolira sve što treba ispolirati, dopusti sebi da se smanjuješ, a On da se povećava u tvome životu. Dopusti si da se predaš i da On djeluje u tebi. I hvala Mu što te stvorio takvoga, svijet bi bio puno tužnije mjesto bez tebe.

Više o o. Jakovu Miliću pročitajte ovdje: