Na 15. nedjelju kroz godinu, iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije prenosimo propovijed vlč. Božidara Nađa, župnog upravitelja Župe Krista Kralja u Brodskom Varošu. "Riječ Božja može nas potpuno preobraziti jer ima životvornu snagu. Ako Božju riječ slušamo pozorno, ona nas osvježava i mijenja, otvara naš um za nove stvarnosti, učvršćuje nam nadu i uči nas o smislu života", poručuje vlč. Nađ.
Što očekujem da će se dogoditi kao rezultat čitanja i slušanja Božje Riječi? Očekujem li da ću se susresti s nečim što će me promijeniti? Odgovor većine ljudi na ta pitanja je, nažalost, poprilično mlak i nenadahnut. Često slušanje ili čitanje Božje riječi većina doživljava kao zamoran ritual umjesto kao transformativnu stvarnost, što Božja riječ po sebi jest.
Današnja nam misna čitanja pokazuju da nas Božja Riječ može preobraziti, osnažiti, obnoviti. I upravo zato bismo trebali početi očekivati velike stvari od vjernoga i pozornoga primanja Riječi Božje. Ipak, na tom putu postoje određeni koraci.
Prvo misno čitanje nam pokazuje da nas riječ Božja može potpuno preobraziti jer ima životvornu snagu.
Ako Božju riječ slušamo pozorno, ona nas osvježava i mijenja. Ona otvara naš um za nove stvarnosti, učvršćuje nam nadu i uči nas o smislu života. Može nas oduševiti ili uplašiti, može nas navesti na razmišljanje, kajanje, sreću – tj. može nas transformirati. Dakle, ako smo otvoreni umom i srcem, teško je ostati neutralan.
Sveto pismo na toliko mjesta govori o djelovanju, snazi i plodovima Riječi; Živa je, uistinu, Riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca (Heb 4,12) ili Nije li riječ moja poput vatre – riječ je Jahvina – i nije li slična malju što razbija pećinu? (Jr 23, 29).
Dakle, ako Mu dopustimo, Bog će nas zapaliti svojom riječju, a preko nas i ljude koji nas okružuju. Zato je važno moliti za um koji je sposoban cijeniti Božju Riječ u svoj njezinoj suptilnosti, ali i svoj njezinoj jasnoći.
S druge strane, Gospodin nas upozorava i na moguće probleme koji se događaju zbog jednoga od Njegovih najvećih darova nama – slobodi. Zahvaljujući slobodi, mi ljudi Božju Riječ možemo odbiti. A zahvaljujući grijesima, često to i činimo. Zato Isus danas kaže: “Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati – i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati – i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim.” (Mt 13,14-15).
Mnogima je ovo tvrdoglavo ustrajanje u grijehu ublaženo snagom milosti, lijekom sakramenata i poukom Božje Riječi. No, kod drugih tvrdoglavost ne jenjava. Zapravo, postaje još jača s rastom oholosti. Zato Isus mora dodatno pojasniti.
Sjeme posijano uz put su oni koji malo razmišljaju o Božjoj riječi, ne povezuju ju u praksi sa svojim svakodnevnim življenjem. Kod takvih Riječ ostaje samo na površini i zato ih Zli lako može odvesti od Boga. Sjeme na kamenitom tlu su oni koji se lako oduševe, ali još brže razočaraju jer nemaju korijena. Dok se govori o milosrdnom Bogu koji daje utjehu – sve je u redu, no kada počne govor o patnji ili obvezama, vjetar ih otpuše. Zatim imamo sjeme u trnju. To su ljudi koji su previše ometeni ovosvjetskim stvarima da bi svoje vrijeme provodili s Božjom Riječi. Svako i najmanje mreškanje vode im ulijeva nepovjerenje u Boga te blokira njihovo gledanje veće slike života i Božjega plana s nama.
Napokon, tu je i sjeme u plodnom tlu. To su ljudi koji su otvoreni Božjoj Riječi te ona u njima izaziva radikalnu promjenu od trideset, šezdeset ili čak sto puta! Mijenja ih na bolje na svim razinama života – duhovnoga pa time i mentalnoga, a posljedično i tjelesnoga.
Svjedoci smo svakoj vrsti sjemenja, no trudimo se biti posljednje sjeme – otvoreni Božjoj riječi od koje ćemo puno očekivati – novi um, novo srce, novi život. Bog nas sigurno neće iznevjeriti, nego ćemo vidjeti kako će se naš život drastično popraviti pa ćemo zajedno sa sv. Pavlom moći reći: “Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor” (2 Kor 5,17).
Uz dopuštenje uredništva, propovijed vlč. Božidara Nađa prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.