Živimo u društvu u kojem postoji veliki strah od bolesti i patnje, što pokazuje odgovor na koronavirus i legalizacija potpomognutog samoubojstva u nekim državama. Jedan od načina da se umanji ovaj strah među katolicima jest učiniti ih svjesnijima da postoji sakrament koji može dati milosti koje će omogućiti bolesnoj osobi da bude izliječena ili da bude spremna umrijeti i biti s Bogom, u skladu s Božjom voljom za nju. Saznanje da je sakrament bolesničkog pomazanja dostupan ako se ozbiljno razbolimo, trebalo bi nam dati pouzdanje da će nam što god se dogoditi Bog dati potrebne milosti, piše Louisse Marrie s portala Catholic Exchange.

Bolesničko pomazanje ustanovio je Isus kada je svojim apostolima dao moć da liječe ljude. Evanđelje po svetom Marku govori nam da su apostoli “mnoge bolesnike mazali uljem i liječili ih” (Mk 6,13). Sakrament se u prvoj Crkvi dijelio na sličan način kao i danas. U svojoj poslanici sv. Jakov je napisao: “Boluje li tko među vama? Neka pozove starješine Crkve, a oni neka se pomole nad njim i pomažu ga uljem u ime Gospodnje, i molitva vjere spasit će bolesnika i Gospodin će ga podići. Ako je počinio kakav grijeh, bit će mu oprošteno” (Jakovljeva 5,13-15).

Crkva preporuča da katolici primaju bolesničko pomazanje kada su u opasnosti od bolesti, starosti ili prije teške operacije. U svakoj od ovih situacija osoba može osjećati strah ili tjeskobu. Primanje sakramenta dat će mu duhovno ozdravljenje, povećanu vjeru, mir i snagu potrebnu za podnošenje patnje. Katekizam Katoličke Crkve uči da: „Po milosti ovog sakramenta bolesnik prima snagu i dar da se tješnje sjedini s Kristovom mukom: bolesnik na neki način biva posvećen da donosi plodove po suobličenju s otkupiteljskom Kristovom mukom. Trpljenje, posljedica istočnog grijeha, prima novi smisao: postaje udioništvo u Kristovu spasiteljskom djelu” (1521). Kao što članovi Crkve mole za bolesnika, on svojom patnjom pomaže drugima. „Slaveći ovaj sakrament Crkva se, u općinstvu svetih, zauzima za bolesnikovo dobro, a bolesnik, po milosti sakramenta, sa svoje strane pridonosi posvećenju Crkve i dobru svih ljudi za koje Crkva trpi i za koje se, po Kristu, prinosi Bogu Ocu.” (Katekizam, 1522).

Giuseppe Mincato: Otac Leopold Mandić uz uzglavlje umirućeg bolesnika, ulje
na platnu, oko 1945. Svetište Leopolda Mandića, Padova.

Sakrament se može primiti više puta. Na primjer, ako se zdravstveno stanje bolesne osobe pogorša. Ako osoba ne ozdravi, bolesničko pomazanje će je pripremiti da bude s Bogom. Ako je osoba na samrti, može joj se dati sveta pričest. Mnogi svećenici dat će umirućoj osobi apostolski oprost nakon pomazanja i popudbine. Ova molitva pruža potpuni oprost koji uklanja vremenitu kaznu za grijeh.

Crkva preporuča katolicima da se ispovjede prije primanja bolesničkog pomazanja ako su počinili smrtni grijeh. Nije zamišljena kao zamjena za sakrament pokore. Međutim, ako se ne mogu ispovjediti, grijesi im se mogu oprostiti sakramentom bolesničkog pomazanja. Bolesna osoba može primiti sakrament kod kuće, u bolnici, u staračkom domu ili u slučaju nesreće ili iznenadne bolesti kao što je srčani udar – bilo gdje da se nalazi. Može se primiti i u crkvi, jer neke župe organiziraju bolesničko pomazanje jednom mjesečno na kraju mise. Bolesničko pomazanje mogu dijeliti samo svećenici i biskupi. Kao i kod drugih sakramenata, Isus je taj koji daje milosti osobi kroz riječi i postupke svećenika ili biskupa. Svjedočio sam pozitivnom učinku ovog sakramenta na ljudima koje volim. Moja je majka primila bolesničko pomazanje više puta kada je bila hospitalizirana zbog ozbiljnog srčanog oboljenja. Svaki put je bila izliječena, a također je rasla u vjeri i povjerenju u Isusa, čak se veselila vremenu koje će provesti s Njim na nebu. Bolesničko pomazanje primila je posljednji put nekoliko dana prije nego što je umrla od upale pluća 2008. godine. Vjerujem da joj je Bog dao milost da umre u miru, s nadom u vječni život. Jedan od mojih duhovnih otaca, otac Rooney, primio je bolesničko pomazanje kada je razvio ozbiljan zdravstveni problem i ponovno ga je primio na dan svoje smrti. Imao je veliku vjeru, sjedinio je svoju patnju s Isusom i mirno umro. Osim što pruža milosti bolesnoj osobi, mislim da sakrament također pruža utjehu i mir obitelji i prijateljima osobe. Kad je moja majka primila bolesničko pomazanje, osjećao sam mir da joj Isus pomaže i da će ozdraviti, a kad ga je primila na kraju života, vjerovao sam da će biti spremna biti s Njim.

Ponekad članovi obitelji čekaju da pozovu svećenika dok bolesnik ne umire. Nije dobro odgađati jer svećenik možda neće moći doći prije nego što osoba umre ili osoba možda nije pri svijesti (iako još uvijek može primiti sakrament.) Budući da primanje bolesničkog pomazanja ima toliko dobrobiti, bolje je ne čekati predugo da ga zatražite za sebe ili člana obitelji. Mislim da je katolicima djelo milosrđa pomoći svim katolicima koje poznaju, a da su ozbiljno bolesni ili umiru da prime bolesničko pomazanje. Bolesnik može biti preslab da sam stupi u kontakt sa svećenikom, a njegova obitelj možda ne razumije ili ne vjeruje u milosti ovog sakramenta, te možda ne vidi potrebu pozivanja svećenika. U tim okolnostima, rođak ili prijatelj mogao bi kontaktirati svećenika u ime bolesne osobe. Ako je on ili ona u bolnici, možete se obratiti svećeniku koji je bolnički kapelan. Ako bolnica nema svećenika kapelana ili ako je vaš prijatelj ili rođak kod kuće ili u staračkom domu, možete se obratiti župniku njegove župe. Ako ne pripada župi, možete se obratiti bilo kojem svećeniku kojeg poznajete, jer je većina svećenika sretna što po ovom sakramentu mogu bolesnicima donijeti Isusovo ozdravljenje i utjehu.