U povodu svetkovine Marije Bogorodice donosimo tekst o majčinstvu i bogomajčinstvu, odnosno pogled na majčinstvo u suvremenom svijetu uz osvrt na majčinstvo Djevice Marije koja je prihvatila Božju volju postati majkom. Autor članka je dr. sc. Ivan Bodrožić, profesor patrologije na KBF-u u Splitu i KBF-u u Zagrebu i urednik stranice patrologija.com, a isti je izvorno objavljen na portalu katoličkih teologa Vjera i djela.

Zaborav majčinstva

Najčešće ljudi traže ostvarenja u stjecanju zemaljskih dobara ili ljudske slave. Ljudima se sviđa biti poznat, prisutan u javnosti i medijima. Drago im je ako se zabilježe njihove aktivnosti i ako ih ljudi po nečemu pamte. Zato se danas i kaže da se nešto nije ni dogodilo ako se nije zapisalo. Mnogi se ponašaju sukladno toj izrezi koja svjedoči o izokrenutim vrijednostima u životu. Posvećeni su isključivo onim aktivnostima koje privlače pozornost, koje se ljudima sviđaju i koje su plod ljudskih životnih procjena. Zato danas mnoge žene bježe od majčinstva ili ga promatraju isključivo zemaljskim očima.

U društvu i u javnosti postaju popularne one osobe koje zagovaraju da majčinstvo bude kao neka vrsta vlasništva

O njemu imaju svoj sud i prihvaćaju ga u mjeri u kojoj same želi. Tako vidimo da je ovo naše vrijeme u biti vrijeme zaborava i odbacivanja majčinstva u ime ženstvenosti i ženske samosvijesti. Štoviše, postoje moderni pokreti i udruge u društvu koje se otvoreno bore protiv toga, a pogotovo što je prešlo u ljudski mentalitet da se majčinstvo prihvaća ne kao bitno poslanje i ostvarenje žene pred Bogom, već samo kao rezultat i plod ljudskih želja i projekcija. U društvu i u javnosti postaju popularne one osobe koje zagovaraju da majčinstvo bude kao neka vrsta vlasništva, bilo nad samom sobom bilo nad plodom vlastite utrobe.

Doista, mnogo je otpora prema majčinstvu tamo gdje se majčinstvo smatra preprekom ili smetnjom ostvarenju žene…

U konačnici, oni koji uvjeravaju svijet da je začeto dijete tek dio tijela majke, dokidaju majčinstvo kao istinski odnos između dvije osobe, točnije između nje i djeteta. Takve osobe prave grubi previd protiv otajstva života i sebi uskraćuju dar da se nazovu prihvatiteljicama i čuvaricama života. Time sebi odriču mogućnost da budu nositeljica Božjega blagoslova u svijetu, blagoslova koji se ostvaruje prihvaćanjem dara života. Nadalje, suprotstavljaju se mogućnosti da, u suradnji sa svojim Bogom, budu pobjednice protiv prolaznosti i vremenitoga i radije izabiru i odlučuju služeći se ograničenom svjetovnom logikom. Doista, mnogo je otpora prema majčinstvu tamo gdje se majčinstvo smatra preprekom ili smetnjom ostvarenju žene, umjesto da ga se smatra najvećim mogućim stupnjem ostvarenja i samopotvrđivanja žena u svijetu.

Marijino majčinstvo

Upravo zato je vrijedno svetkovinu Marije Bogorodice staviti sebi pred oči i od nje zauzeto učiti. Marija je, naime, ponizna i skromna žena koja ne pravi nikakve ljudske računice pred Bogom. Potpuno je svjesna da od Boga dolazi svako dobro i samo dobro, te da nema razloga eksperimentirati vlastitim životom tražeći samostalan i neovisan put ostvarenja. Zato je od prvoga svoga daha postojano služila samo njemu koji joj je otvorio vrata svoga srca i na nju izlio rijeke milosti. A najveća milosti od svih koju je Marija primila bila je milost da postane Majkom njegovu Sinu.

Svojim primjerom Marija poziva kršćanske majke da skrbe oko čistoće svoga srca i oko vjernosti Bogu, jer su to bitni preduvjeti majčinstva

Za nju, dakle, majčinstvo nije plod njezine odluke, već Božjega dara za koji se ona priprema i prema kojem se raspolaže čistoćom i otvorenošću srca. Zato je najveći dar i naslov koji nosi upravo Majka Božja. Njezino bogomajčinstvo postaje i model svakog majčinstva, kao što je Božje očinstvo model svakog očinstva.

Svojim primjerom Marija poziva kršćanske majke da skrbe oko čistoće svoga srca i oko vjernosti Bogu, jer su to bitni preduvjeti majčinstva. Kad je primila Boga u svoj život, ostvarila je najveće moguće postignuće koje je kao žena mogla ostvariti. Bog je ispunio sve pore njezina bića svojom milošću i ona nije mogle ne izlijevati taj dar iz svoga srca na čitav svijet. Zato je po njezinu srcu punom milosti i ljubavi Božje došla ljudima punina vremena, Sin Božji koji je došao biti spasiteljem ljudi.

Njezino majčinstvo je bilo u bitnom odnosu s Bogom pa je od Bogu posvećene Djevice postala Majkom

Prihvaćajući Isusa, Marija je postala Majkom Božjom te je stoga bogomajčinstvo novo ime njezine plodnosti i ostvarenja. Stekla je novo ime, jer je Isusovim dolaskom u njezin život došla velika i radikalna novost. Njezino majčinstvo je bilo u bitnom odnosu s Bogom pa je od Bogu posvećene Djevice postala Majkom. Njezin život je već za ovog zemaljskog i vremenitog postojanja došao do svoga smisla, punine i ostvarenja, čime je postao model i svakog ljudskog majčinstva koje se na ispravan način ostvaruje samo ako osoba uđe u odnos zajedništva i ljubavi s Bogom.

Kao što je Bog na potpuno nov i drukčiji način došao u njezinu povijest i do kraja je posvetio, tako po svakom ljudskom biću ulazi do svakog zakutka povijesti. Po Mariji, nositeljici njegova Sina, Bog je posvetio svaki ljudski život i osvijestio poslanje žene i majke pa nam ne preostaje već ga zdušno prihvatiti i svjedočiti na spasenje ljudskoga roda.