‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radiopostaju Mir Međugorje pripremio je don Ivan Bijakšić, koji je na službi župnika u župi Ravno te župnog upravitelja župe Trebinja u Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.

Vjera je ključna za naš molitveni život!

Trebamo ući u svaki trenutak molitve prepoznajući našu potrebu za produbljivanjem naše vjere i priznavanjem da je Bog onaj komu mogu sve predati. Dobro je svojim riječima ili mislima, reći iz svega srca:” Gospodine, pomozi ukloniti moj nedostatak povjerenja, moj nedostatak vjere. Ako, Gospodine, još uvijek vidiš obeshrabrenje u meni, moju mlakost, onda neka svaka sumnja, nedostatak vjere i mlakost nestanu, otkloni od mene Isuse sve što priječi biti u tvojoj milosti i usadi u mene pravu i istinsku vjeru.”

Gospodine, pomozi ukloniti moj nedostatak povjerenja, moj nedostatak vjere.

Da bismo postali osoba molitve, moramo uložiti sve napore kako bismo uvijek živjeli u Božjoj prisutnosti. Ako tako živimo, postoji svaki razlog da vjerujemo da se naš život postupno može promijeniti na bolje, živjeti s Kristom i na ovom svijetu.

To nam Duh Sveti omogućuje, a takav način molitve postat će način života. Ako se Božja prisutnost nastani kroz stalni duh unutarnje molitve, trebali bismo se naći sve spremniji ući u ozbiljniji oblik molitve koji bi trebao biti dio svakog kršćanskog života. Duh Sveti nas poziva da se molimo svakog trenutka.

Svaki dan molitveni život svećenika sastoji se od četiri oblika molitve: Časoslova, osobne molitve i pobožnosti, svakodnevne krunice i meditativne molitve. Posebno se potrebno preporučiti Duhu Svetom, Presvetom Srcu Isusovu, i Mariji Bezgrešnoj.

Naša svrha za ući u takvu molitvu jest iskoristiti potrebno vrijeme za ljude koji su me zamolili da se pomolim za njih, tako i za ljude za koje znam da trebaju molitvu. Naravno, potrebno se moliti i za sebe i za svoje potrebe.

Bog želi da svi uzmemo vrlo osoban pristup molitvi.

Jednostavno, Bog želi da svi uzmemo vrlo osoban pristup molitvi; drugim riječima, želi da budemo sami kada razgovaramo s njim, izaći iz ovog svijeta i povezati se s Nebom.

Meditativna molitva traži od nas da damo sve od sebe da odaberemo odgovarajuće vrijeme i mjesto, osobito pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kako bismo mogli iseliti iz tolike buke koja nas okružuje, naše svakodnevne rutine i dati trenutak isključivo Bogu.

Poziva nas da mirno sjedimo u ugodnom položaju koji nam još uvijek omogućuje da budemo svjesni svega.

Odaberite odgovarajuće vrijeme za meditativnu molitvu tako što ćete je zakazati kada se nađete spremni za predah i za provođenje smislenog vremena s Bogom bez ometanja i buke.

Zatim je potrebno razbistriti naše misli koje kada počnemo moliti koje jednostavno naviru. Naposljetku, uzimamo trenutak da otkrijemo Krista koji prebiva u nama. U Božjoj nazočnosti nema maski, skini onda masku sa svoga srca i duše, Krist nas želi susresti onakvima kakvi doista jesmo.

Zatim je potrebno razbistriti naše misli koje kada počnemo moliti koje jednostavno naviru.

Pokušajte dati barem petnaest minuta ovom molitvenom iskustvu.

Duh Sveti nas uči moliti, prati nas kroz molitveno iskustvo, a također nam daje do znanja kada je vrijeme za kraj.

Osobno smatram da je pola sata tihe molitve pravo smisleno iskustvo. Međutim, budite otvoreni za molitvu za kraće ili duže vrijeme ovisno o vašoj potrebi.

Budite svjesni svog raspoloženja prilikom ulaska u molitvu. Važno je prepoznati naše raspoloženje, znajući da nas Bog vidi i prihvaća nas takve kakvi jesmo, no uvijek s ciljem da se obratimo.

Meditativna molitva naš je poziv Gospodinu da govori našem srcu kako bi on htio: “Govori, Gospodine, sluga tvoj sluga sluša.“