Uvijek sam bila perfekcionist, piše Shannon Whitmore s portala Catholic Mom. Bila sam odlikašica i plakala sam kada sam prvi put dobila +4 na ispitu. Sve moje bilježnice i mape bile su vrlo uredne, školski ormarić mi je uvijek bio savršeno organiziran, a moja spavaća soba bila je savršeni prikaz moje potrebe za redom.

Odjeća mi je uvijek bila uredna i izglačana, kosa glatka i ravna te sam se trudila da moja koža bude što besprijekornija. Mučila sam samu sebe zbog svakog prištića, ispucanih vrhova kose ili viška kilograma. Željela sam biti savršena i svakodnevno sam vodila bitku da bih se što više približila tom savršenstvu.

Moj mi je perfekcionizam nekada koristio. Bila sam izvrsna učenica dok sam se školovala te organizirana i odgovorna zaposlenica kada sam se zaposlila. Išla sam u dobre škole, bila dobitnica stipendija koje su mi pokrivale veći dio školarine te sam bila izabrana da održim zahvalne govore na kraju osnovne i srednje škole. Čak i nakon što sam završila sa školovanjem, nastavila sam koristiti potrebu za savršenstvom kako bi profitirala.

Zbog potrebe da budem savršena, često sam bila tjeskobna!

No, moj me perfekcionizam istovremeno uništavao, iako je to bilo teško uočiti zbog moje gotovo savršene vanjštine. Zbog moje potrebe da budem savršena, često sam bila tjeskobna i pod stresom. To je uništilo moje samopoštovanje i odvelo me u desetljeće dugu borbu s poremećajem prehrane. Zbog toga sam bila samokritična, ali istovremeno i iznimno kritična prema drugima. Nisam mogla tolerirati ni najmanju nesavršenost – ni na sebi ni na drugima. Željela sam postići čisto savršenstvo.

Povratak vjeri dodatno je pogoršao moj perfekcionizam. Isus je rekao da želi da “budemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski” (Mt 5, 48). Tada sam pomislila: ‘Tko sam ja da se svađam s Bogom? Ako On želi da budem savršena, onda zbilja moram biti savršena’. I tako, u poprilično ironičnom razvoju događaja, kako je rasla moja vjera u Krista, tako je rastao i moj manjak samopoštovanja i moja iskrivljena slika o sebi. Bog je opravdavao moj perfekcionizam, čak i onda kada sam samu sebe mrzila zbog svog perfekcionizma.

Naša je vrijednost u Kristu!

No, ovo je prava istina. Bog nas voli i želi da i mi volimo sami sebe. Našu vrijednost možemo pronaći u Kristu jer se naša vrijednost u Njemu i nalazi. Zbog kile viška (ili deset), popucalih vrhova (ili bezbroj sijedih vlasi) i naborane suknje (ili čela), Bog nas ne voli manje. On nas poziva da budemo savršeni, ali ni jedna od tih stvari ne čini nas manje (ili više) savršenima. Mi ih možda doživljavamo kao nesavršenosti, ali kad nas Krist gleda, On vidi svoje prelijepo stvorenje. Naša su tijela lijepa, dobra i savršena baš takva kakva jesu. Bog nam je dao ta tijela, a On stvara samo ono što je lijepo i dobro. Bog je sam u sebi ljepota i dobrota, a mi smo stvoreni na Njegovu sliku.

Bog je Ljepota i Dobrota, ali On je i Istina. Tako kaže u Svetom pismu: “Ja sam Put, Istina i Život” (Iv 14, 6). Bog ne laže. Tako i kada kaže da želi da budemo savršeni, On ne laže. Ako želimo ići u nebo, moramo biti savršeni baš kao što je savršen i naš Nebeski Otac. Bog zahtijeva savršenstvo, ali Njegova se definicija savršenstva jako razlikuje od naše. Njegova definicija savršenstva nema nikakve veze s našom kilažom, našom frizurom ili borama na licu. Također, nema nikakve veze s ocjenama, postignućima ili uspjehom na radnom mjestu.

Bog nas poziva da budemo sveti!

Naš pogled na savršenstvo nije ništa u usporedbi s Božjim pogledom. Božja definicija savršenstva puno je zahtjevnija od naše. No, za razliku od naše verzije, Božji plan je ostvariv. Božja verzija savršenstva je moguća, naša nije. Geniji i dalje mogu pogriješiti. Iskusni pisci i dalje trebaju lektore (a ponekad i njima promakne koji zatipak). Modeli imaju prljavu kosu i prištiće na licu. Perfekcionisti teže prema nemogućem cilju, dok je s druge strane Božji plan ostvariv.

Bog nas poziva na moralno savršenstvo. Poziva nas da budemo sveti. Poziva nas da izaberemo dobrotu, istinu i ljepotu. Poziva nas da damo sve od sebe – cijele sebe – čak i ako nismo savršeni. Njegov je poziv težak, ali s Bogom je sve moguće. Uz Njegovu milost savršenstvo je moguće. Savršenstvo nas približava Bogu, dok nas perfekcionizam odvaja od Njega. Možemo biti savršeni. Možemo postati baš ono što želimo biti – savršeni, a ipak oslobođeni od svakoga perfekcionizma. Možemo postati ono što Bog želi da budemo – jer On želi da budemo savršeni, a ne perfekcionisti.