Dajući nam teološke vrline ili bogoslovne kreposti, Duh Sveti obitava u nama i oživljava nas bogatim blagoslovima svake vrste, čineći nas svakodnevno sličnijima Kristu i vodeći nas prema savršenstvu života na nebu.
‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ za Radio Mir Međugorje pripremio je don Filip Pavlović, koji trenutno obnaša službu upravitelja Župe bl. Augustina Kažotića u Lupoglavu.
Kroz cijelu povijest, Bog se otkrivao čovjeku kao Vrhovni Darovatelj. Stvaranje je dar. Život je dar. Gospodin je dao svoje saveze kao darove i iz čiste darežljivosti pozvao Abrahama, Mojsija i židovski narod k sebi. Nadalje, Bog nam je poslao svoga Sina kao dar, a Krist je za nas osvojio dar vječnog života. Bog ne želi ništa više nego podijeliti svoj vlastiti život s nama. Gospodin nas želi učiniti, kako kaže Pismo, “dioničarima božanske naravi” (2 Petrova 1,4). Međutim, kao stvorovi, i još pritom grešni, moramo biti pripremljeni i uzdignuti od Boga prije nego što se možemo savršeno sjediniti s njim. Ukratko, moramo biti promijenjeni – obraćeni.
Bog ne želi ništa više nego podijeliti svoj vlastiti život s nama.
Dio te naše transformacije, u onakve ljude kakve Bog želi učiniti od nas, događa se jer nas njegova milost čini vrlima – kreposnima. Biti krepostan ne znači samo činiti ispravno, već biti osoba koja čini dobro spremno, spontano i s radošću. Život vrlina sprječava zlo da truje ljubav u našim srcima i oslobađa nas da napredujemo u pobožnosti. No, osim što nas jača u dobru, Bog također ulijeva u naše duše darove Vjere, Nade i Ljubavi – “bogoslovne kreposti”, koje su ništa manje nego zajedništvo u samom Božjem božanskom znanju i ljubavi. Kroz Vjeru, Nadu i Ljubav dovedeni smo da živimo u zajedništvu s Presvetim Trojstvom čak i tijekom našeg života na zemlji.
Biti krepostan ne znači samo činiti ispravno, već biti osoba koja čini dobro spremno, spontano i s radošću.
Dajući nam teološke vrline ili bogoslovne kreposti, Duh Sveti obitava u nama i oživljava nas bogatim blagoslovima svake vrste, čineći nas svakodnevno sličnijima Kristu i vodeći nas prema savršenstvu života na nebu. Pismo naglašava dva skupa blagoslova koje Duh Sveti daje onima koji ga primaju. Prvo, tu su dvanaest “Plodova Duha Svetoga” koje nam sveti Pavao navodi u svojoj poslanici Galaćanima: ljubav, radost, mir, strpljivost, ljubaznost, dobrotvornost, darežljivost, blagost, vjernost, uzdržljivost i čistoća (Galaćanima 5,22–23). Osim toga, Duh nam daje blagoslove koje tradicionalno nazivamo sedam “Darova Duha Svetoga.” Ti posebni darovi su trajni (ali neuništivi) darovi koji savršavaju dobre navike i prirodne moći ljudske duše i imaju učinak da nas čine nadnaravno osjetljivima i nadnaravno osjetljivima na vođenje i nadahnuća Boga. Prorok Izaija govori o ovih sedam Darova kada piše, prorokujući o dolasku Krista („cvijetu iz Jesenova korijena“):
Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit’ iz njegova korijena. Na njemu će duh Gospodnji počivat, duh mudrosti i umnosti, duh savjeta i jakosti, duh znanja i straha Gospodnjeg. (Izaija 11,1–3).
Tih sedam Darova – Mudrost, Razum, Savjet, Jakost, Znanje, Pobožnost i Strah Gospodnji – spominju se diljem Pisma, i primili su ih i objasnili sveci tijekom stoljeća. Od tih, dominikanski teolog iz 13. stoljeća, sveti Toma Akvinski, nudi nam možda najjasnije i najtemeljitije objašnjenje kako Darovi djeluju u našem životu. U ovih nekoliko dana u kojima idemo ususret svetkovini Duhova, naš je cilj predstaviti ukratko što sveti Toma Akvinski govori o darovima Duha Svetoga.