‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremio je za Radiopostaju Mir Međugorje brat Marinko Klaić. Njegovo promišljanje pročitajte u nastavku.

Rođen je 1980. u Vojvodini gdje je završio osnovnu i dio srednje škole. U postulaturu franjevački red stupio je 2003. u Samoboru, a doživotne zavjete položio je u Vukovaru 2009. kao brat laik (ne svećenik). Završio je Institut za teološku kulturu pri KBF-u u Zagrebu. Kroz različite je službe do sada boravio u samostanu u Požegi i Trsatu, Palestrini (Rim) te u Pazinu. Od kolovoza 2021. dozvolom svojih poglavara i mjesnog biskupa živi na području Gospićko-senjske biskupije u nekom obliku osame i pustinje, naglašavajući ”ne po kazni već po želji” Ps 27,8.

Duhovni život svakog kršćanina zahtjeva kontinuitet, vjernost, ustrajnost i neprestani rast i rad na sebi, redovitu molitvu i uredan sakramentalni život. Bez tog napora smo samo plivači na površini, tekući račun u dozvoljenom minusu ili gosti pred vratima koji nikako da uđu tamo gdje su pozvani. A Bog nas poziva na puninu života, na Gozbu jaganjčevu, na radosnu vijest.

Jedan od većih uzroka površnosti u duhovnom životu jeste naša prošlost koja nas optužuje, koja nam govori da se uvijek lako možemo vratiti slabostima i grijehu koji smo nekad iskusili.

Jedan od većih uzroka površnosti u duhovnom životu jeste naša prošlost koja nas optužuje, koja nam govori da se uvijek lako možemo vratiti slabostima i grijehu koji smo nekad iskusili. Ta posljedica istočnog grijeha ima veliki uspjeh u povijesti kršćanstva i prilično moćno od postanka svijeta odvraća čovjeka od kvalitetnog duhovnog života i života u milosti Božjoj. Svatko od nas može nabrojati, zapravo neizbrojivu količinu poznanika, članova uže i šire obitelji, koji žive kao kršćani od kojih se ne bi smjelo zahtijevati nešto više, a možda smo i sami takvi. Po dobrom starom receptu, ne diraj me ne diram te. A kršćanstvo je upravo vjera koja nam govori da, kakvi god bili, uvijek imamo šansu započeti iz početka. Kršćanski put je put povratka, put nebrojenih novih prilika.

Kršćanski put je put povratka, put nebrojenih novih prilika.

Kada su svetog Antuna pustinjaka upitali tko je pravi monah, a mi bismo mu mogli nadodati pitanje, tko je pravi kršćanin, on je odgovorio da je to onaj koji svaki dan započinje iz početka. I sveta Terezija Avilska veli da: “Tvoja prošlost ne određuje tvoju budućnost. U Božjim rukama, svaki dan je novi početak.” U ovim se izrekama svetih i mudrih ljudi krije istina o snazi duhovnog života, o izvanrednosti kršćanskog puta. Istina o tome da je Bog svjestan slabosti čovjeka, ali da nije to ono što ga toliko zanima, već naša raspoloživost da koračamo za njim i s njime. A raspoloživost se upravo očituje u tome, da svaki dan započnemo iz početka. Bog nema sposobnost umaranja od tvojih padova, to je tvoja karakteristika, koja te treba potaknuti da radiš na sebi, a On te čeka raširenih ruku poput milosrdnog oca, ne sjećajući se da je jučer išta bilo krivo kod tebe, samo ako znadeš reći: kajem se, oprosti, molim te i hvala ti.