‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ pripremio za Radiopostaju Mir Međugorje fra Fran Ćorić, član Hercegovačke franjevačke provincije koji je na službi župnog vikara u župi sv. Petra i Pavla u Mostaru.

Jesam li ikada razmišljao o tome da mi se Bog daje kao ponuda? Koliko god je on svemoguć i moj stvoritelj i koliko god je sve u njegovoj ruci da sada može učiniti da mene jednostavno nestane ili da mi pokaže svu ljepotu raja, ukoliko to on hoće, toliko mi se on sam postavlja kao netko tko mi je na slobodan izbor. Tako reče u svojoj poznatoj evanđeoskoj rečenici: “Hoće li tko za mnom”…

Nasljedovanje mog Boga se ne odvija samo u samostanima nego upravo ondje gdje jesam, jer je Krist rekao da se uzima svoj križ tj. svoju pozadinu te da pomoću nje postajem svet.

Dakle, ne govori mi da moram ići za njim niti da mi je nešto u odnosu na njega obveza, nego ako hoću pokazuje mi na pravila igre koja su vrlo jasna. Pa tako nastavlja: “Neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom”. Važno je znati da Bog ni po čemu ne poništava moju realnost i moj kontekst, nego me potiče da to uzmem i krenem za njim. Tako poziv za nasljedovanje Krista biva postavljen na univerzalnu, sveopću razinu, nipošto za privilegirane. Nasljedovanje mog Boga se ne odvija samo u samostanima nego upravo ondje gdje jesam, jer je Krist rekao da se uzima svoj križ tj. svoju pozadinu te da pomoću nje postajem svet. Kao i poziv, na isti način i Bog se predstavlja kao onaj koji je sveopći i svugdje ga se može prepoznati, čak i tamo gdje mu je lice sjenovito ili okrunjeno trnovom krunom.

Na taj način ponovno uviđam koliko mi Bog želi biti blizak.

Bog je to koji ne ostavlja, jer ne kaže da se krene za njim samo do određene točke, nego se svaki dan hod nastavlja, jer je usmjeren prema onome kome se ide. Jer se u hodu doživljava čišćenje te u aktivnom nasljedovanju svoga Gospodina shvaćam da mi moja situacija u kojoj jesam i nije najvažnija stvar na svijetu, nego uporno će biti neka koja će se izdići iznad nje i poticati me da joj se prilagodim te joj ustupim, takoreći, prvenstvo prolaza. Na taj način ponovno uviđam koliko mi Bog želi biti blizak. Dragi slušatelji, on neka vas i blagoslovi!