U ono i ovo vrijeme među silnim mnoštvom koje putuje za Isusom prepoznaju se različite skupine ljudi. Na tragu mudrog pisca, ima nas svakakvih: plašljivih i nestalnih, svjesnih vlastite propadljivosti i zemljanosti, opterećenih bremenitim mislima… Kako nekoć, tako i danas različiti su razlozi, a u skladu s tim razlozima očituju se i načini naših osobnih putovanja sa Isusom. Pozitivni ili negativni, ali prisutni su u Crkvi, među nama vjernicima. Isusu je dobro poznato tko i kakvi putuju zajedno s njim. Možda upravo zbog te svijesti nerijetko na tom putovanju zastaje i okreće se prema tom mnoštvu i poučava ih. Ne želi naš Bog da tek tako putujemo ovom zemljom, nego očito želi pročistiti i motive i načine te nas na taj način približiti tajni kraljevstva Božjega. Naš nas Bog ne prepušta zemaljskom, nego svim silama nastoji u naš život izliti blago Božje spasonosne mudrosti. 

Bog je u svojoj ljubavi radikalan i zato mu je potpuno legitimno tražiti i od nas radikalnost u ljubavi.

Spasonosna mudrost razbija danas u našoj pameti, srcu, shvaćanju života, postupcima, načinima i motivima sve one zemaljske, ljudske, svjetovne slike učeništva, odnosno vjerništva. Razbija, lomi, pročišćava, štoviše, uništava Isusovom Božjom riječi, koja jasno i radikalno tri puta progovara: „Ne može biti moj učenik!“ O da, Isus, nasuprot svojim karakteristikama milosrđa, dobrote, bezgranične ljubavi itekako zna reći i ‘ne’. Ne može biti njegov učenik nijedan od nas koji nije spreman čuti, prihvatiti i nasljedovati mudrost božanske ljubavi, tko ne mrzi ono najmilije, tko ne uzme i ne nosi križ, tko se ne odrekne svega. Različita su tumačenja ovih Isusovih karakteristika, ali svako od tih tumačenja ujedinjuje jedno: radikalnost. Bog je u svojoj ljubavi radikalan i zato mu je potpuno legitimno tražiti i od nas radikalnost u ljubavi. U građevini, vojnim operacijama, vladanjima, društvenim strukturama ima mjesta računanju, strategijama, diplomaciji, ali u mudrosti ljubavi jednog Isusovog učenika za sve to nema mjesta. Zato je Isus jasan: „Nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj učenik.“ Svatko može putovati sa Isusom, za svakoga ima mjesta na putovanju sa Isusom, ali samo putnici spremni na ova tri radikalna uvjeta mogu se smatrati njegovim učenicima. To je istina Isusove spasonosne mudrosti koja se nama svećenicima, obiteljima, očevima, majkama, vjernicima jasno i bez kalkulacija očituje: možemo se smatrati i biti uvjereni da pripadamo i „radimo“ s Isusom, a zapravo, nismo njegovi učenici. Upravo se zato prihvaćanje i nasljedovanje ove Isusove mudrosti života (ne)očituje u motivima, načinima i djelima našeg putovanja s Isusom. Zato nas ta spasonosna mudrost poziva na trajnu svijest i propitkivanje kvalitete zajedničkog putovanja.

Nije lako tu radikalnost živjeti. Onaj tko je pokušao uvjerio se u to. Svakodnevni život otkriva nam stvarnost našeg zemaljskog putovanja otkrivenu u riječima mudrog pisca: „Mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu tko će istražiti?“ Svatko tko nas uvjerava u suprotno, makar taj bio i u Crkvi, ne želi nam dobro. Biti iskren, pravi vjernik, Isusov učenik zahtjevno je, traži radikalnost života. Nije lagano, ali je spasonosno. 

Ako želimo Crkvi, sebi kao vjernicima, spas i radost kraljevstva Božjeg, onda smo pozvani živjeti Isusovu radikalnost, svakodnevnim traženjem i življenjem Njegove volje.

Spasonosna mudrost ljubavi Božje vodi nas u ljepotu učeništva sa Isusom što se očituje u svakodnevnom pitanju: „Tko može spoznati Božju namisao i tko će se domisliti što hoće Gospod?“ Pitanje koje u srcu iskrenog vjernika traži odgovor na pitanje o Božjoj volji za njegov vlastiti putnički, zemaljski život. Ako želimo Crkvi, sebi kao vjernicima, spas i radost kraljevstva Božjeg, onda smo pozvani živjeti Isusovu radikalnost, svakodnevnim traženjem i življenjem Njegove volje. Na jednom mjestu sv. Pavao tako jasno izriče: „Kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost, mir i radost u Duhu Svetomu. Da, tko tako Kristu služi, mio je Bogu i cijene ga ljudi.“ Pravednost, mir i radost odlike su pravih Isusovih učenika i znak življenja po Božjoj volji. Ako želimo biti učenici i baštiniti kraljevstvo Božje, onda nam je ići njegovim radikalnim putem. Ali ne sami, nego snagom Duha Svetoga koji je u nama i daje utjehu, snagu i istinu na putovanju svakog Isusovog učenika. 

Gospodine Isuse, suputniče i božanski Učitelju, oprosti stranputice, krive motive s kojima smo s tobom na putu života. Izlij na nas mudrost Božje riječi, ohrabri nam životne korake svakodnevice i upućuj nas u svu istinu učeništva po snazi i darovima Duha Svetoga!

Uz dopuštenje uredništva, propovijed mr. sc. vlč. Stjepana Matezovića prenosimo iz Vjesnika Đakovačko-osječke nadbiskupije na koji se možete pretplatiti OVDJE.